Stupanje na snagu Istanbulske konvencije

WAVE logo

Objava za medije:  

Istanbulska konvencija stupa na snagu 01. kolovoza 2014. Ovo je važna prekretnica u povijesti ženskog pokreta u nastojanjima poboljšanja položaj žena koje su preživjele nasilja te njihove djece.

Istanbulska konvencija stupit će na snagu 01. kolovoza. Za Europsku mrežu protiv nasilja nad ženama (WAVE) i njezine fokalne točke i partnere, ovaj događaj je značajno postignuće u povijesti ženskog pokreta. Istanbulska konvencija je prvi sveobuhvatni instrument na europskoj razini koji se odnosi na nasilje nad ženama. Do sada je 13 zemalja ratificiralo konvenciju, a 25 zemalja ju je potpisalo. Stupanje na snagu Konvencije je važan korak te je potrebna  snažna implementacija i predanost država članica da bi učinkovito radili na prevenciji i suzbijanju nasilja nad ženama i djecom.

Važne teme Konvencije uključuju prevenciju, zaštitu, progon, temeljite zakone i monitoriranje (nadzor). Prevencija nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja izuzetno je važna za spašavanje života i smanjenja patnji žrtava. Konvencija postavlja zahtjeve pred države za uspostavu funkcionalne prevencije koja uključuje edukacije za stručne osobe koje rade sa žrtvama, jaku suradnju s organizacijama civilnog društva, suradnju s medijima i privatnim sektorom u iskorjenjivanje rodnih stereotipa te druge točke. Važno je i da svaka osoba dovodi u pitanje rodne stereotipe, štetne tradicionalne prakse i diskriminaciju žena.

Zaštita – Konvencija teži osiguravanju zaštite i podrške žrtvama i svjedocima, uključujući policijsku intervenciju i zaštitu kroz specijalizirane servise za podršku koji uključuju skloništa za žene žrtve nasilja, SOS telefone i slično. Kako bi se zaštita što učinkovitije inkorporirala u život žena, potrebno je osigurati da žrtve imaju pristup informacijama o dostupnim servisima. To uključuje i dobru dostupnost besplatnih skloništa za žene i SOS linija da bi sve žene žrtve nasilja mogle ostvariti pravo na podršku.

Temeljiti zakoni – Konvencija traži od država potpisnica uvođenje ovih kaznenih djela u zakonodavstvo: psihološko i fizičko nasilje, seksualno nasilje i silovanje, genitalno sakaćenje, prisilni brakovi, prisilni abortus i prisilna sterilizacija.

Nadzor – Na kraju je važno osigurati da države ispune svoje obaveze, što znači da će jednom kada Konvencija stupi na snagu, grupa nezavisnih eksperata GREVIO mjeriti razinu implementacije Konvencije.

Progon – Konvencija se ne zadržava na identifikaciji različitih oblika nasilja nad ženama, nego zahtjeva da države potpisnice integriraju kaznena djela u svoje zakonodavstvo i osiguraju učinkovitu istragu svake prijave nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja. Progon i kažnjavanje počinitelja je temeljni uvjet da bi se zadovoljila pravda i da bi žrtve mogle nastaviti živjeti slobodne od nasilja.

U cilju implementacije Istanbulske konvencije, u sklopu 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama, WAVE je 2013. godine lansirao kampanju „Potpisujem!”, kao dio projekta Autonomnog ženskog centra (Srbija) – „Udruženim naporima – Prema novim europskim standardima u zaštiti žena od rodno uvjetovanog nasilja” (engl. (Coordinated Efforts – Toward New European Standards in Protection of Women from Gender Based Violence).  Kampanja je simultano iznesena pred tri fokalne točke dviju država Zapadnog Balkana (Makedonija i Srbija) te Slovenije, jedne organizacije iz Bosne i Hercegovine, jedne organizacije iz Hrvatske, te pred Europskim ženskim lobijem  (EWL). Glavni cilj projekta je ostvarenje demokracije, ljudskih prava, socijalne uključenosti te na taj način usklađivanje s vrijednostima koje promiče Europska Unija vezano uz prevenciju i borbu protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja. Projekt teži promicati ratifikaciju Konvencije od strane drugih zemalja, te promatrati kako zemlje usklađuju propise s obvezama Konvencije. Web stranica kampanje je dostupna na: http://www.podpisem.org/.

Očekuje se poboljšanje područja stručne podrške ženama koje su preživjele nasilje i njihovu djecu, ukoliko se države obvežu na učinkovito provođenje Istanbulske konvencije. Dugogodišnji rad WAVE-a je promicanje uspostavljanja i poboljšanja servisa namijenjenih ženama. Na godišnjoj razini, uz potporu iz sredstava za sufinanciranje od strane Europske Komisije, WAVE objavljuje nacionalni izvještaj, pružajući na taj način informacije o trenutnoj situaciji raspoloživih specijaliziranih servisa diljem 46 europskih zemalja. Podaci nacionalnog izvještaja za 2013. godinu pokazuju postojeći nedostatak od oko 55.242 mjesta u skloništima za žene u 46 zemlje, te nedostatak uspostave besplatne nacionalne SOS linije za žene koja će raditi 24h dnevno, sedam dana u tjednu, u svim zemljama u Europi. Kao posljedica toga, WAVE preporuča poboljšanje i proširenje usluga za žene koje su preživjele nasilje, i važnije, skloništa za žene. Povrh toga, nalazi izvješća pokazuju da samo 17 besplatnih SOS linija radi 24/7, dok SOS linije namijenjene ženama postoje u svega 31 od 46 europskih zemalja, što rezultira s 37% obuhvaćenih zemalja koje ispunjavaju relevantne preporuke radne skupine Vijeća Europe. Što je još važnije, za sada ne postoje skloništa za žene u Mađarskoj, Latviji i Litvi. Iz tog razloga WAVE apelira na europske države da investiraju više sredstava u skloništa te osiguraju besplatne nacionalne SOS linije namijenjene ženama koje će biti dostupne 24/7. U stvari, očekuje se otvaranje novog skloništa svaki dan.

WAVE apelira na europske zemlje da potpišu i ratificiraju Istanbulsku konvenciju te pozdravlja napredak učinjen do danas. Također prepoznaje potrebu za dodatnim ulaganjem značajnih napora i predanosti država kako bi se učinkovito pridonijelo prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja. WAVE se nada da će radeći u suradnji s vladama i organizacijama civilnog društva jednog dana iskorijeniti sve oblike i vrste nasilja nad ženama.

– Kontakt: Maria Rösslhumer, izvršna direktorica Europske mreže nasilja protiv žena (WAVE) – maria.roesslhumer@aoef.at ;
– WAVE ured, Ausrija –office@wave-network.org
– Za više informacija o WAVE organizaciji, aktivnostima i publikacijama:  www.wave-network.org
– Za više informacija o Istanbulskoj konvenciji: http://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/convention-violence/about_en.asp

“Dajmo im priliku za spas”

Udruga Partnerstvo za društveni razvoj započela je u suradnji s Hrvatskim autocestama akciju “Dajmo im priliku za spas” u sklopu projekta “Balkans ACT (Against Crime of Trafficing) Now!”, koji se provodi u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji i Bosni i Hercegovini.

Cilj akcije je distribucija informacija koje potencijalnim žrtvama trgovanja ljudima mogu spasiti život i budućnost. Akcija je usmjerena i na svjedoke i svjedokinje. Cilj je upozoravanje na opasne situacije i ukazujući na besplatne brojeve za pomoć i hitnu intervenciju. Informativne kartice će se od 25. srpnja do 31. kolovoza putnicima/ama dijeliti na naplatnim postajama diljem zemlje, a posebno na najfrekventnijim lokacijama uz obalu, kroz Slavoniju i Istru te u blizini graničnih prijelaza. Kampanja obuhvaća i jumbo plakate postavljene na različitim lokacijama diljem zemlje te informativne spotove koji se više puta dnevno emitiraju u HR mreži koja obuhvaća dva nacionalna i osam regionalnih programa Hrvatskog radija.

Ženska soba – Centar za seksualna prava jedna je od suradnica na projektu na području Hrvatske uz Udrugu Zora i Udrugu žena Vukovar.

Hrvatska je zemlja podrijetla, tranzita i destinacije za žrtve trgovanja ljudima. Rizici za potencijalne žrtve ovog brutalnog oblika kriminalnog djelovanja povećavaju se povećanim migracijama. Turistička sezona, produljeni vikendi, praznici, sportski događaji, zabavne i kulturne manifestacije zbog masovnih kretanja tranzitnim koridorima u pravilu stvaraju veće prilike za trgovce ljudima, koji izgubljeni u masi pokušavaju neometano prevesti osobe do krajnje destinacije, odnosno odredišta eksploatacije žrtava.

U razdoblju od 2005. do 2013. godine na prostoru Republike Hrvatske ukupno je identificirano 98 žrtava trgovanja ljudima – 14 muških i 84 ženske osobe. Najčešći tipovi eksploatacije su seksualna i radna, a uz to se još javljaju i prisilna prošnja te prisilni brak. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju otvorili su se novi putovi za trgovce ljudima i stvorile veće opasnosti za potencijalne žrtve, a značajan izazov predstavlja i ekonomska situacija koja mlade ljude, u potrazi za poslom, tjera na rizično ponašanje i odlazak u nepoznate destinacije bez dovoljno spoznaja o tome gdje i kako idu i što ih tamo čeka.

Većina kopnenih koridora tzv. balkanske rute organiziranog kriminala ide upravo kroz Republiku Hrvatsku, pri čemu se potencijalne žrtve zadržavaju na teritoriju RH od nekoliko sati do nekoliko mjeseci, ovisno o tome je li Hrvatska država tranzita ili država eksploatacije. Instrumenti pomoći žrtvama trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj postoje, ali nisu dovoljno iskorišteni zbog slabosti u sustavu identifikacije žrtava trgovanja ljudima s jedne strane, te zbog česte neosviještenosti potencijalnih žrtava o situaciji u kojoj se nalaze i pomoći koja im stoji na raspolaganju.
Cilj ove kampanje je doprijeti do žrtava i svjedoka te im ukazati na brojeve za pomoć i hitnu intervenciju, ali i podići opću svijest javnosti o ovom problemu. Uz dijeljenje informativnih kartica koje će zaposlenici Hrvatskih autocesta provoditi na naplatnim postajama, kampanja obuhvaća jumbo plakate postavljene na različitim lokacijama diljem zemlje te informativne spotove koji se više puta dnevno emitiraju u HR mreži koja obuhvaća dva nacionalna i osam regionalnih programa Hrvatskog radija.

Kampanja koju u Hrvatskoj koordinira Partnerstvo za društveni razvoj dio je aktivnosti koje se provode u četiri zemlje (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Makedonija i Srbija) u okviru projekta Balkans ACT (Against Crime of Trafficking) Now!, financiranog od strane Europske komisije – IPA Civil Society Facility. Nositelj projekta je organizacija ASTRA – Akcija protiv trgovine ljudima iz Beograda, a partneri su još MFS EMMAUS (Bosna i Hercegovina), Otvorena porta – La Strada (BJR Makedonija), NHC – Netherlands Helsinki Committee (Nizozemska), ALC – Accompagnement, Lieux d’Accueil, Carrefour educatif et social (Francuska) i CCEM – Committe Contre L’Esclavage Moderne (Francuska).

promo1

promo2

2. Međunarodni volonterski kamp za mlade – Pakrac 2014.

Na temeljima “Volonterskog projekta Pakrac 1993. – 1997., drugu godinu za redom Pakrac je bio domaćin “2. Međunarodnom volonterskom kampu za mlade – Pakrac 2014.” od 14. do 20. 07. 2014. Prošle godine je na 20. obljetnicu Volonterskog projekta Pakrac pokrenut 1. Međunarodni volonterski kamp za mlade, te je ovogodišnji kamp nastavak odličnog rada i uspjeha.

Ovogodišnji kamp okupio je petnaestak mladih volontera i volonterki iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Njemačke i Kosova koji/e su radili/e na uređenju društvenog doma u selu Kraguj te uređenju javnih površina u Gradu Pakracu. Josipa Tukara, članica Ženske sobe također je bila jedna od sudionica na ovogodišnjem kampu.

U poslijepodnevnim satima za mlade volontere i volonterke bila su organizirana predavanja i radionice s temama izgradnje mira i suočavanja s prošlošću. Gosti predavači i predavačice bili/e su Ivana Zenzerović iz Centra za mirovne studije (Zagreb), Vesna Teršelič iz Documente – Centra za suočavanje s prošlošću (Zagreb) te Goran Božičević iz Miramida Centra (Grožnjan).
Mirjana Bilopavlović i Daniel Grčević (Centar za podršku i razvoj civilnog društva DELFIN) i Nikola Ivanović (Srpski demokratski forum) svakodnevno su vodili/e i brinuli/e o mladim volonterima i volonterkama.

“2. Međunarodni volonterski kamp – Pakrac 2014.” Okupio je grupu internacionalnih volontera i volonterski koji/e su naučili/e o izgradnji mira, promociji kooperacije između ljudi koji dolaze iz različitih zemalja, različitosti i podršci lokalnim naporima za izgradnju održivog mira u gradu koji je pretrpio destrukciju tijekom 90-ih godina za vrijeme rata na području bivše Jugoslavije. Temeljna ideja i nit vodilja volonterskog kampa bilo je učenje o nasilju i nenasilju.

Hrvatska radio televizija emisije “Prizma” također je snimila i prilog o održanom volonterskom kampu.

“2. Međunarodni volonterski kamp – Pakrac 2014.” dio je projekta “NOT – Nasilje ostavlja tragove – zvoni za nenasilje!”, koji je financiran u sklopu programa IPA Europske unije za Republiku Hrvatsku. Projekt se provodi u organizaciji Centra za mirovne studije (Zagreb) u suradnji s partnerskim organizacijama Centar za podršku i razvoj civilnog društva DELFIN (Pakrac) i Miramida – Regionalne razmjene mirovnih iskustava (Grožnjan – Grisignana).

Pakrac 2

pakrac 3

Pakrac 1

 

Prosvjed protiv Zakona o radu

U organizaciji Ženske fronte za radna i socijalna prava danas, 11. srpnja, 2014. godine, održan je prosvjed na Markovom Trgu u Zagrebu. Prosvjed je održan povodom stavljanja Konačnog prijedloga novog Zakona o radu na dnevni red parlamenta. Na prosvjeduje je između ostalih sudjelovala i Paula Zore, članica Ženske sobe.

Na prosvjedu su se dijelili leci saborskim zastupnicama i zastupnicima ispred zgrade Hrvatskog sabora kojima su pozvane/i da kao predstavnice/i naroda glasaju protiv zakona koji vodi deregulaciji radnog zakonodavstva i dekonstrukciji socijalne države.

Letak je sadržavao sljedeće informacije:

  1. Zakon o rad nije prošao javnu raspravu, jer je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, protivno članku 11. Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13, ZPPI) u konačni prijedlog ubacilo nekoliko suštinskih odredbi koje prethodno nisu bile niti spomenute.
  2. Člankom 10. (bez javne rasprave!) uvodi se mogućnost ustupanja radnika/ce na 6 mjeseci unutar povezanog društva samo dogovorom poslodavaca, što je istovrsno propisivanju internog lizinga i “šeranja” radnika (davanje “svog radnika/ce” u podnajam).
  3. Privremeno zapošljavanje posredstvom agencija se s jedne povećava na tri godine, uz prekide kraće od dva mjeseca – s mogućim doživotnim trajanjem.
  4. Radni tjedan  se (bez javne rasprave!) povećava sa 40 na 48 sati, jer se dopušta da se radnik/ca može zaposliti, uz suglasnost poslodavca, dodatnih osam sati kod drugog poslodavca.
  5. Godišnji odmor se smanjuje za neradne dane i blagdane (bez javne rasprave!), a za jedan dan po vlastitom izboru radnika/ce, sad se traži suglasnost poslodavca.
  6. Otkaz trudnice i porodilje je moguć i na početku postupka likvidacije (uz smanjivanje naknade), a u otkazni rok ulaze godišnji odmor i bolovanje! Nema više apsolutne zabrane noćnog rada za žene.
  7. Ograničena je sloboda sindikalnog organiziranja i djelovanja – potrebno je najmanje 5 članova/ica da bi radnik/ca mogao uživati zaštitu sindikalnog povjerenika.
  8. Onemogućeno je da sindikalne središnjice i “nereprezentativni sindikati” organiziraju štrajk. O reprezentativnosti odlučuje povjerenstvo na čelu s predstavnikom poslodavaca (za koje se ne traži reprezentativnost!).
  9. Destimulira se kolektivno pregovaranje, već se guraju sporazumi radničkog vijeća i poslodavca. Ukida se proširenje granskih kolektivnih ugovora stupanjem na snagu ovog ZOR-a.
  10. Teret diskriminacije se prebacuje na radnika/cu, jer ako pravomoćnom sudskom odlukom bude utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika/ce, poslodavac može zahtijevati povrat isplaćene naknade za vrijeme u kojem je radnik/ca prekinuo/la rad zbog zlostavljanja i spolnog uznemiravanja.

Ženska fronta za radna i socijalna prava osnovana je 18. rujna 2013. na poziv ženskih sindikalnih grupa ženskim organizacijama i udrugama za zaštitu ljudskih prava, kako bi se razmotrilo stanje radnih i socijalnih prava žena u kontekstu nedavnih i predstojećih promjena radnog, mirovinskog, socijalnog i inog zakonodavstva.

Zor 1