Zajednički izvještaj za CEDAW Odbor organizacija B.a.B.e. i Ženske sobe

Od 6. do 24. srpnja U Ženevi je održano 61. zasjedanje Odbora za uklanjanje diskriminacije žena (CEDAW Odbor), na kojem je 15. srpnja razmatrano hrvatsko objedinjeno četvrto i peto izvješće o provedbi Konvencije o uklanjaju svih oblika diskriminacije žena.

Zaključci su formulirani na osnovi dva podnesena izvješća: onog koje su podnijele Ženska soba – Centar za seksualna prava i B.a.B.e. (dostupno  ovdje), a drugo Centar za reproduktivna prava, Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) te Roditelji u akciji (Roda).

Ukratko, u svom izvješću, Ženska soba i B.a.B.e. upozorile su na nedostatke vezane uz samu provedbu Konvencije. Prvenstveno, zakonodavni okvir vezan uz suzbijanje diskriminacije ne provodi se u praksi zbog nedostatka provedbenih mjera. Također, naglašeno je vidljivo kako se diskriminacija žena najviše očituje u području rada i zapošljavanja, gdje trudnoća i majčinstvo predstavljaju osobitu prepreku.

Nadalje, unatoč tome što je postotak visokoobrazovanih žena veći od postotka visokoobrazovanih muškaraca, žene su još uvijek podzastupljene kada je riječ o važnim društvenim, ekonomskim i političkim pozicijama. Jedan od problema je i seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, koje se uglavnom prešutno tolerira i koje se nedovoljno prijavljuje.

S tim u vidu, neki od prijedloga navedenih u Izvještaju, s ciljem poboljšanja postojećeg stanja, su provođenje obavezne edukacije za tužitelje i suce, uspostavljanje središnjeg registra slučajeva na osnovi spolne diskriminacije te nadzor i evaluacija od strane neovisnih stručnjaka.

Nadalje, vezano uz članak 3. Konvencije, koji se odnosi na ljudska prava i temeljne slobode, naglašeno je fizičko, psihičko i ekonomsko nasilje muškaraca nad ženama koje je i dalje rasprostranjeno te potreba za daljnjim unaprjeđivanjem sustava prevencije i sankcioniranja. Nasilje u obitelji još uvijek se do značajne mjere percipira kao privatna stvar, stoga nadležne institucije često ne reagiraju na vrijeme. Važno je naglasiti i potrebu za boljim prepoznavanjem seksualnog nasilja i pružanjem podrške ženama žrtvama istog, za što je glavni korak obuka policije kako bi na licu mjesta mogla nepristrano i profesionalno utvrditi tko je počinitelj, a tko žrtva. Od ostalih predloženih mjera, još je jednom naglašena potreba za ratificiranjem Istanbulske konvencije, potreba za uspostavom održive suradnje između Ministarstva unutarnjih poslova i organizacija civilnog društva koje se bave obiteljskim i rodno uvjetovanim nasiljem, osiguravanje strukturnih sredstava za edukaciju državnih službenika o metodologiji provedbe Protokola o postupanju u slučaju seksualnog nasilja te važnost provođenja javnih kampanja za podizanje svijesti o problemu obiteljskog i seksualnog nasilja, posebice o stigmatizaciji žrtava.

Vezano uz članak 10. Konvencije, koji se odnosi na pitanja obrazovanja, uočeno je da brojna istraživanja pokazuju nedostatak svijesti među građanima/kama o ljudskim pravima i temeljnim demokratskim procesima. Potrebno je podići razinu svijesti o važnosti građanskog obrazovanja, uvesti ga u službeni kurikulum te s tim ciljem u suradnji sa svim relevantnim dionicima, usvojiti strateški plan.

Također, u Izvještaju se osvrnulo na trend ograničavanja reproduktivnih prava (članak 10 – Zdravlje), pri čemu osobito važnu ulogu igra prigovor savjesti, kojeg su uložile čitave pojedine bolnice. Posljedica takvih postupanja je da ekonomski ugrožene žene, osobito one u ruralnim područjima, nemaju nikakvu potporu niti mogućnost za ostvarenje svojih reproduktivnih prava. Iz tog se razloga, preporučuje stroga zakonska regulacija prigovora savjesti, uspostava regionalnih savjetovališta za reproduktivna prava te ukidanje procedure za izdavanje pilule za dan poslije.

Zapažanja Odbora u cijelosti mogu se preuzeti ovdje.