Održan prvi partnerski sastanak u sklopu projekta Centar za žrtve seksualnog nasilja

Dana 21. siječnja 2020. godine održan je prvi partnerski sastanak u prostorijama Ženske sobe u sklopu projekta Centar za žrtve seksualnog nasilja. Na sastanku su predstavljeni ciljevi projekta te dogovorene aktivnosti i obveze svakog partnera.

Program “Centar za žrtve seksualnog nasilja“  provodi Ženska soba – Centar za seksualna prava  u partnerstvu sa Gradom Zagrebom, Gradskim uredom za zdravstvo i Neuropsihijatrijskom bolnicom dr. Ivan Barbot Popovača. Programske aktivnosti provode se uz financijsku potporu Ministarstva zdravstva.

Jednodnevni trening za implementaciju SNEP programa

Ženska soba je 1. rujna 2018. godine započela s provedbom projekta „Seksualno nasilje – edukacijski i prevencijski program“, koji je financiran od strane Europske komisije za područje prevencije i suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja i nasilja nad djecom, REC-AG-2017/REC-RDAP-GBV-AG-2017. Partnerske organizacije na projektu su Pravobraniteljica za djecu, Plavi telefon, Prehrambeno-tehnološka škola Zagreb, Gimnazija Bernardina Frankopana Ogulin, Srednja škola Ivan Švear Ivanić grad, Medicinska škola Osijek, Obrtnička škola Osijek I Ekonomsko-turistička škola Daruvar.

Dana 15. siječnja 2020. u organizaciji Ženske sobe – Centra za seksualna prava je održan jednodnevni trening za implementaciju SVEP programa. Na treningu su sudjelovali/e predstavnici i predstavnice iz 25 srednjih škola s područja cijele Republike Hrvatske. Raspored treninga je bio usmjeren na prolazak kroz pojedinačne radionice i materijale potrebne za provedbu SNEP programa. Edukaciju su vodile članice Ženske sobe, Maja Mamula, Antonija Hojt Ilić i Kristina Mihaljević.

Nakon održanog treninga će sudionice i sudionici započeti s provedbom radionica u svojim školama.

Reakcija Ženske sobe na Facebook status Hermana Vukušića od 9. siječnja 2020.

Svojim Facebook statusom od 9. siječnja 2020. u kojem javno proziva gđu. Jelenu Veljaču, koristeći pri tome bez njenog pristanka informacije i saznanja koja je dobio dok je obavljao liječničku službu, Herman Vukušić je jasno narušio Kodeks medicinske etike i deontologije (Narodne novine 139/15). Članak 14 navedenog Kodeksa glasi: „Sve ono što je liječnik saznao obavljajući svoj posao smatra se liječničkom tajnom. Liječnik ju je obvezan čuvati i pred pacijentovim bližnjima, ako to pacijent/bolesnik zatraži, a i nakon njegove smrti, osim u slučaju kad bi čuvanjem liječničke tajne ugrozio život i zdravlje drugih ljudi. Čuvanje liječničke tajne proteže se i na sve sustave kojima se podaci o pacijentu prenose, obrađuju i pohranjuju“).

Sasvim jasno je i da je Herman Vukušić svojim Facebook statusom pokušao diskreditirati gđu. Veljaču na osnovi njenog  prisustva u „njegovoj čekaonici“. Reakcije Hermana Vukušića na gđu. Veljaču su se već događale u nekoliko navrata, u sličnom ostrašćenom i neprofesionalnom tonu koji stavlja ozbiljnu sumnju o tome da  Herman Vukušić želi potaknuti ili održati civiliziranu raspravu ili izražavanje stavova i mišljenja.

Javni istup Hemana Vukušića je problematičan zbog minimalno tri vrlo ozbiljne točke.

Prva je ta da je, pozivajući se uzastopce na svoju struku, prekršio jedan od njenih osnovnih dokumenata. Direktno je na taj način ugrozio prava koja su gđi. Veljači zajamčena, čime je postavio osnovu za prijavu Hrvatskoj liječničkoj komori.

Druga je ta da je, pozivajući se na svoj humanizam i obranu „potlačenih društvenih skupina“, poslao svima jasnu poruku da je diskreditirajuće naći se u čekaonici psihijatrijske ambulante.

Prvim činom je Herman Vukušić prekršio kodeks struke i prava gđe. Veljače o kojima ona može odlučivati, ali nitko drugi u njeno ime ne može. Drugim činom je Herman Vukušić ugrozio prava svih osoba koje su potražile psihijatrijsku pomoć i našle se u liječničkim čekaonicama. Jasno se isčitava iz Facebook statusa Hermana Vukušića stigma prema vlastitim pacijentima/pacijenticama kao i prema svim osobama koje su zatražile pomoć psihijatra/psihijatrice. Bilo kakvo negiranje jasnog tona tog stusa bi bio čin nepreuzimanja odgovornosti Hermana Vukušića za vlastite riječi.

Treća problematična točka je animozitet koji Herman Vukušić u kontinuumu izražava prema gđi. Veljači u kojem je sasvim jasna tendencija da konkretnu osobu ponizi i umanji. Taj animozitet je, iako neshvatljiv, sasvim jasan u nekoliko istupa Hermana Vukušića.

Smatramo da je neotuđivo pravo svake ljudske osobe da potraži liječničku pomoć i da joj ista bude pružena na stručan i adekvatan način te da  čin traženja liječničke zaštite i podrške ne bude povod za stigmatizirajuće javne osude. Smatramo da je pravo svake osobe koja je potražila liječničku zaštitu da se s podacima te osobe postupa s obzirom i čuvajući princip tajnosti.

Izražavamo nadu da će Hrvatska liječnička komora, zajedno s Klinikom za psihološku medicinu uočiti ozbiljnost ovog čina njihovog zaposlenika u kojem se znanjem stečenim u liječničkoj ordinacij/čekaonici koristi kako bi se ad hominem diskreditirala osoba čiji su se privatni podaci podijelili bez njenog pristanka, arogantno pretpostavljajući pristanak, jer je ta osoba u jednom trenu takvu odluku donijela sama za sebe. Nadamo se također da će se navedene institucije ograditi od ovakvog ponašanja, kako bi se smanjila šteta nanesena osobama koje su potražile psihijatrijsku liječničku zaštitu, tim više što se radi o zaposleniku koji često u javnosti predstavlja cijelu struku. Reakcija nadležnih institucija u ovom slučaju je nužna i radi zaštite povjerenja osoba koje se obraćuju liječnicama/liječnicima, pogotovo u ovo vrijeme kada je jasno da povjerenje građanki/građana u institucije opada, ponekad s tragičnim posljedicama.

Herman Vukušić jasno ističe da je za njega nasilje ozbiljan problem, bilo koje vrste. Djelovanje bez pristanka osobe u smjeru dijeljenju njene intime, a s namjerom da joj se maliciozno našteti i nad njom ostvari nadmoć ima elemente nasilničkog diskursa i ponašanja. Herman Vukušić je pokušao svojim ponašanjem iskoristiti nečiju poziciju traženja pomoći i zaštite da bi u raspravi, pred očima javnosti, naglašavajući pozitivnu sliku o sebi, stekao nadmoć, što je štetno, opasno i zlonamjerno ponašanje.

„Primum non nocere“,a ne „primum vincere“.

Tim Ženske sobe

Započela provedba programa „Centar za žrtve seksualnog nasilja“ Ministarstva zdravstva

Ženska soba – Centar za seksualna prava započela je s provedbom trogodišnjeg programa „Centar za žrtve seksualnog nasilja“ od 2019. do 2022. godine. Program je usmjeren na pružanje psihosocijalne podrške žrtvama seksualnog nasilja i nasilja u obitelji, kao i na edukaciju osoba iz sustava zdravstvene skrbi s ciljem zaštite i unaprjeđenja mentalnog zdravlja žrtava.

Program „Centar za žrtve seksualnog nasilja“ provodi Ženska soba – Centar za seksualna prava uz financijsku podršku Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske. Partnerske organizacije na projektu su Neuropsihijatrijska bolnica dr. Ivan Barbot Popovača i Grad Zagreb.

Početak provedbe projekta „Centar za žrtve seksualnog nasilja”

Ženska soba – Centar za seksualna prava započela je 1. prosinca 2019. godine s provedbom projekta „Centar za žrtve seksualnog nasilja“. Projekt je kroz jednokratnu financijsku podršku podržan od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te traje od 1. prosinca 2019. do 3. svibnja 2020. godine.

Zahvaljujući financijski sredstvima Ministarstva osiguran je rad jedinog specijaliziranog centra za žrtve seksualnog nasilja u Republici Hrvatskoj. Ciljevi projekta su podizanje kvalitete života osoba koje su preživjele seksualno nasilje kroz pružanje direktne pomoći i podrške, informirati ih o njihovim pravima, kao i ojačati kapacitete Centra za žrtve seksualnog nasilja pri Ženskoj sobi.