Izjava Ženske sobe povodom slučaja ubijene žene u Splitu od strane supruga

Ženska soba – Centar za seksualna prava želi upozoriti javnost, kao i nadležne institucije o iznimno važnom društvenom problemu nasilja nad ženama, a to je ubijanje žena – femicid.

Slučaj žene ubijene žene u Splitu od 28.09.2016. godine jedan je u nizu sličnih slučajeva, koji već godinama otvaraju čitav niz pitanja o postojanju problema i načina tretiranja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u praksi.

Prema dostupnim službenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u Hrvatskoj je od 01.01.2001. do 31.12. 2015. ubijeno ukupno 359 žena, od čega 165 od strane bliske osobe, odnosno partnera/ supruga. Postotak ubijenih žena od strane partnera/supruga varira od godine do godine, od 31% do čak 80%. Jedna od takvih iznimno poraznih godina je 2015., kada je od 15 ubijenih žena njih 12 ubijeno od strane partnera.

Podaci za 2016. godinu (prikupljeni do 31.08.) pokazuju da je ubijeno 11 žena, od čega 6 od strane partnera (55%).

Većina suvremenih istraživanja reflektira uvid u dinamiku femicida – najveći broj žena ubijen je upravo od strane partnera/ supruga (Mathews i sur., 2004.; Heise i Garcia-Moreno, 2002.; Kellermann i Mercy, 1992.) zbog čega se sve više počinje koristiti i termin uksoricid (od latinske riječi uxor – supruga). Tako podaci pokazuju da je svake godine između 40% i 70% žena ubijeno je od strane njihovih sadašnjih/ bivših partnera u odnosu na samo 5% muškaraca (WHO, 2002.).

Postoje brojni rizični faktori za pojavu femicida, koji su najčešće prisutni u svim slučajevima ubojstava žena od strane bliske osobe i u Hrvatskoj, a koji su sustavno zanemarivani. To su (prema Campbell, 2003. i Cambell, 2008.):

  • 1) većina ubojstava od strane intimnog partnera (67% do 80%) uključuje fizičko nasilje muškarca nad ženom prije ubojstva;
  • 2) 70% svih žrtava femicida je u intimnim vezama bilo fizički zlostavljano od strane partnera koji ih je ubio;
  • 3) u zajedničkom domu je prisutno oružje (64%);
  • 4) nasilje je postajalo sve češće i sve brutalnije (62%);
  • 5) partner je žrtvi prijetio ubojstvom (57%);
  • 6) žrtva vjeruje kako je partner sposoban ubiti je (54%);
  • 7) žrtva je odlučila napustiti

U čemu je problem da se žrtvama ne vjeruje, da se njihov iskaz i strah ne uzimaju ozbiljno? Zašto ne možemo prihvatiti činjenicu da upravo žrtva pozna počinitelja i njegove obrasce ponašanja i sve što doprinosi eskalaciji nasilja? Zašto je moguće da je velik broj žena ubijen nakon što je prijavio nasilje nadležnim institucijama? Govori li to o krajnjoj nezainteresiranosti za problem ili su razlozi u lošim zakonima i provođenju istih u praksi?

Stoga pozivamo nadležna tijela i institucije da poduzmu hitne korake u suzbijanju nasilja nad ženama, pogotovo femicida.

Predlažemo nekoliko hitnih nužnih mjera:

  1. VJEROVATI ŽENI ŽRTVI NASILJA KAD PRIJAVLJUJE NASILJE I STRAH OD POČINITELJA
  • o Prestati kretati iz pozicije da netko drugi može bolje od žrtve procijeniti stvaran rizik od daljnje eskalacije nasilja;
  • o Vjerovati žrtvi nasilja, a ne sumnjati u njen iskaz zbog često navođenih (besmislenih) opravdanja za nepostupanje (manipulacija, laganje, osvećivanje suprugu i sl.).
  1. POJAČATI NADZOR I PRAĆENJE FEMICIDA I NASILJA U OBITELJI
  • Unaprijediti prikupljanje i analizu podataka koji se odnose na nasilje nad ženama;
  • Razvijati suradnju institucija i organizacija civilnog društva (OCD), kako u prikupljanju podataka, tako i u zajedničkom postupanju;
  • Poticati istraživanja o razumijevanju društvenog konteksta femicida.
  1. EDUCIRATI I SENZIBILIZIRATI POLICIJU, PRAVOSUDNI SUSTAV, SUSATV SOCIJALNE SKRBI I MEDICINSKO OSOBLJE
  • Uvesti obaveznu sustavnu edukaciju o problemu nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kao i o rizičnim faktorima femicida;
  • Razviti plan procjene rizika od teškog nasilja i femicida i u tu svrhu posebno obučiti osobe koje bi to provodile.
  1. UNAPRIJEDITI PREVENCIJU I POBOLJŠATI INTERVENCIJU U SLUČAJEVIMA PRIJAVLJENOG NASILJA
  • Uvesti obavezne prakse i procedure u slučajevima nasilja u obitelji, koje neće ostati samo forma, nego će ući u praksu.
  • Potaknuti provođenje istraživanja o problemu nasilja nad ženama i femicida, s naglaskom na protektivne faktore.
  1. REDUCIRATI POSJEDOVANJE ORUŽJA I POSTROŽITI ZAKONE O ORUŽJU
  • Sva istraživanja ukazuju da je i do tri puta veća vjerojatnost da će žena biti ubijena kada je u kući prisutno oružje (Langley, 2008). Stoga je nužno raditi na promjenama zakona o posjedovanju oružja i strožim propisima, kao i o daleko strožoj kontroli posjedovanja oružja u svim prijavama nasilja u obitelji.

Tim Ženske sobe

U Zagrebu, 28.09.2016.