Održan skup o ratifikaciji Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji

Povodom Međunarodnog dana žena, 9. ožujka u 10 sati, u prostorima Hrvatskog autokluba – HAK (Avenija Dubrovnik 44, Zagreb), održan je skup na kojem se raspravljalo o ratifikaciji Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, a kojem su prisustvovale i članice Ženske sobe Maja Mamula i Laura Marković.

Skup su zajednički organizirali Zajednica osoba s invaliditetom i Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak, koja je nakon pozdravne riječi ukazala na dvostruku diskriminaciju i podcjenjivanje osoba s invaliditetom – od strane društva, ali i od njih samih, što je prikazala kroz kratku prezentaciju naslova „Jesmo li svjesne svojih mogućnosti?“.
Voditeljica SOIH – SOS telefona za žene s invaliditetom žrtve nasilja, Štefica Roginić, potom je ukratko govorila o potrebi za podrškom vezanom uz nasilje, a njena zamjenica, Ivana Kučina, dotakla se zatim i same Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Uslijedio je poziv nadležnim institucijama od strane Marice Mirić, koordinatorice SOIH – Mreže žena s invaliditetom. Za kraj su svim sudionicima prikazane dvije video poruke Ujedinjenih naroda za Međunarodni dan žena 2015.
U prvoj se poruci javnosti obratila Phumzila Mlambo-Nhcuka, izvršna direktorica UN Womena-a, koja je pozvala države na intenziviranje aktivnosti koje se tiču rodne ravnopravnosti. Pozvala se na Četvrtu svjetsku konferenciju Ujedinjenih naroda o ženama, održanu 1995. godine u Pekingu, gdje su se svjetski vođe obvezali na osiguravanje budućnosti u kojoj su žene i muškarci jednaki, što do danas nije postignuto u nijednoj državi. Iako je posljednjih godina dostignut određeni napredak, naglasila je kako smo još uvijek daleko od postizanja jednakosti žena i muškaraca, djevojčica i dječaka. Raspodjela sredstava potrebnih za učinkovitu provedbu nedovoljna je za financiranje ministarstava za prava žena, komisija, žarišnih točaka i rodno osjetljivih proračuna. Za prevelik broj žena, posebno onih koje žive u nerazvijenim zemljama, malo se toga promijenilo. Potom se osvrnula na dokaze u prilog prednostima koje donosi jednakost – porast ekonomije, smanjenje siromaštva, poboljšano zdravlje, stabilnije zajednice koje su otpornije na prirodne i humanitarne katastrofe i drugo. Pozvala je na intenzivnije aktivnosti koje se tiču rodne ravnopravnosti, kako bi se do 2020. obavezno postigao značajan napredak, s konačnim ciljem da se postigne težnja za „Planet 50:50“ prije 2030. godine.

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda, Ban Ki-moon, svoju je video poruku također započeo s osvrtom na Konferenciju u Pekingu 1995. godine. Pozdravio je napredak postignut u posljednja dva desetljeća, ali je nadodao kako su dosadašnji rezultati prespori i neujednačeni te da se još mnogo treba učiniti kako bismo taj napredak ubrzali u/na svim područjima. U svom govoru, uputio je poziv za zauzimanjem globalnog stava protiv totalnog napada na prava žena te naglašava da je diskriminacija i dalje debela barijera koju valja srušiti. Moramo raditi na povećanju mogućnosti u politici, poslovnim krugovima i izvan njih, promijeniti način razmišljanja, posebice kod muškaraca, koje treba učiniti aktivnim zagovornicima promjene. Naglasio je kako je ulaganje u ravnopravnost spolova ulaganje u ekonomski napredak, politiku i društvenu uključenost, kao i u druge pogodnosti koje jačaju stabilnost i ljudsko dostojanstvo. Zaključio je objavom da Međunarodna zajednica radi na uspostavi novog plana održivog razvoja koje će se nadograditi na Milenijske razvojne ciljeve i oblikovati politike i socijalne investicije za buduće generacije. Međutim, da bi do promjena uistinu i došla, razvojni program treba u prvi plan staviti jednakost spolova i osnaživanje žena jer, prema riječima Ban Ki-moona: „Svijet neće nikada dostići 100% svojih ciljeva ako 50% osoba ne može doseći svoj puni potencijal.“