Gary W. Harper , Margaret Schneider
UVOD
Pokret za oslobađanje gejeva i lezbijki (kojem su se kasnije pridružile biseksualne i transrodne osobe) je jedna od značajnih društvenih snaga koja je tokom posljednjih desetljeća promijenila lice kulture Sjeverne Amerike i Zapadnog svijeta. Posebnost ovog pokreta ogleda se u tome što su pojedinci/ke koji/e su, povijesno gledajući, zbog svoje seksualne orijentacije bile/i izrazito izolirani/e od tradicionalnih izvora društvene potpore (np svojih obitelji, prijatelja/ica, etničko-kulturalnih zajednica), oformili/e zajednice koje im pružaju prihvaćanje, razumijevanje i osjećaj pripadnosti. Mobilizacija lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba rezultirala je razvojem lokalnih, regionalnih, nacionalnih i međunarodnih organizacija i agencija koje rade na unapređivanju općeg zdravlja i dobrobiti LGBT osoba. Isto tako, dovela je do kreiranja geografskih zajednica i stambenih četvrti u kojima LGBT osobe mogu živjeti i međusobno djelovati bez neposredne izloženosti proganjanju i diskriminaciji.
Od početka dvadesetog stoljeća gej i lezbijske zajednice, posebno u velikim urbanim područjima, ne samo da su pružile sigurno okruženje za veliki broj LGBT osoba, nego su služile i kao generator potrebnih LGBT resursa, ključno mjesto socijalizacije, a u novije vrijeme i kao središte aktivizma koji je rezultirao mnogim postignućima na području ljudskih prava LGBT osoba (Howe, 2001; Rosenthal, 1996; Woolwine, 2000). Rastuće brojke LGBT osoba koje/i se aktivno uključuju u društveno-političke pokrete i institucije kao i činjenica da društvo počinje prepoznavati i razmatrati raširenost i brojnost oblika opresije i diskriminacije kojima su izložene LGBT osobe, rezultiraju time da se, do sada “skriveni” i “tihi” glasovi LGBT osoba i zajednica počinju čuti. LGBT zajednice su zapravo primjeri načina na koji stigmatizirani i ugnjetavani ljudi mogu raditi zajedno u cilju osnaživanja na različitim nivoima.
Na primjer, čak i prije pobune u Stonewall-u, u New Yorku 1969. godine, koja se smatra početkom modernog pokreta za homoseksualna prava, gej muškarci i lezbijke su bili/e uključene/i u različite oblike organiziranja zajednice i mobiliziranje snaga na društvenom, organizacijskom i političkom nivou (Poindexter, 1997). Čak štoviše, formalne gej i lezbijske organizacije kao što su Mattachine Society, Daughters of Bilitis i ONE, postojale su i u ranim godinama dvadesetog stoljeća, a prva službeno organizirana grupa za građanska prava gejeva u SAD-u, Društvo za ljudska prava, osnovano je 1924. godine u Chicago-u (Nardi, Sanders, & Marmor, 1994; Poindexter, 1997). Organizacije iz tog razdoblja služile su kao mjesto povezivanja i organiziranja zajednice oko pitanja opresije, zlostavljanja, politike i zakonodavne diskriminacije.
Unatoč dugom iskustvu organizirane mobilizacije zajednice i društvene akcije koja se odvijala praćena neprijateljstvom i progonom, istraživanja o LGBT pitanjima su najvećim dijelom neobjašnjivo izostala iz područja psihologije koje je eksplicitno fokusirano na istraživanja zajednice i akcije – psihologije u zajednici. Ovim posebnim izdanjem, Američki časopis za psihologiju u zajednici donosi psihologiji u zajednici jasniju poruku i veću usmjerenost na LGBT zajednice. Naš je cilj povezati teoriju i istraživanje sa praksom na način koji omogućava čitatelju/ici (A) razumijevanje praktične primjene teorijskih i empirijskih istraživanja na LGBT (4) pitanja,uključujući intervenciju, prevenciju, izgradnju zajednice i razvoj politike i (B) shvaćanje načina na koji rad u zajednici sa ovim populacijama predstavlja principe i teorije psihologije u zajednici.
Ovo posebno izdanje je odavanje počasti svim lezbijkama, gejevima, biseksualnim i transrodnim osobama koje su preživjele/i, kao i onima koji/e su pale/i kao žrtve opresije i diskriminacije, velikom većinom, homofobičnog i heteroseksističkog društva. Posvećeno je i onima koji/e su saveznici/ce u borbi protiv opresije i diskriminacije LGBT osoba, bez obzira na njihovu osobnu seksualnu orijentaciju.
LGBT ISTRAŽIVANJA I PSIHOLOGIJA U ZAJEDNICI
Više od desetljeća, psiholozi/ginje u zajednici koje/i rade na području LGBT istraživanja zalažu se za povećanje usmjerenosti na LGBT pitanja u istraživanjima i djelovanju u zajednici (D’Augelli, 1989a; Garnets & D’Augelli, 1994; Harper & Schneider, 1999). Ovi/e su autori/ce pokušali/e podići svijest o nekim ključnim pitanjima koja su imala utjecaj na LGBT osobe i zajednice. Osim toga, demonstrirali/e su načine na koji su različiti principi, ključni za područje psihologije u zajednici, bili i još uvijek jesu, korišteni od strane grassroots organizacija i aktivista/ica unutar LGBT zajednice. Ispitivanje raspona mobilizacije zajednice i nastojanja društvenog djelovanja koji se, kroz povijest, dogodio unutar LGBT zajednica pokazuje da LGBT osobe i zajednice sudjeluju u velikom broju istih aktivnosti kao i psiholozi/ginje u zajednici, uključujući planiranje i razvoj prevencije, izgradnju sposobnosti, izgradnju zajednice i koalicija, osnaživanje, razvoj i promjenu politika i aktivizam. Kao što je slučaj i sa drugim, brojnim manjinskim grupama, društveno ugnjetavanje i diskriminacija prisilila je LGBT osobe i zajednice da se ujedine i sudjeluju u ovim aktivnostima kao metodi preživljavanja. Unatoč bogatom iskustvu društvenog djelovanja i promjene, psihologija u zajednici kao disciplina je u velikoj mjeri šutjela na temu LGBT osoba i zajednica.
Malobrojnost objavljenih čalanaka koji se tiču LGBT problematike prvenstveno u stručnim časopisima za psihologiju u zajednici je najbolja ilustracija. Pregledom članaka objavljenih u tri najznačajnija stručna časopisa za psihologiju u zajednici (American Journal of Community Psychology, Journal of Community Psychology i Community Mental Health Journal), u razdoblju između 1965. i 1985. godine pronađena su samo četiri rada o LGBT pitanjima (D’Augelli, 1989a). Noviji pregled čalanak objavljenih u SCRAs službenom časopisu, American Journal of Community Psychology, kao i Journal of Community Psychology, odaje siromaštvo izdanja usmjerenih na LGBT problematiku (Harper & Schneider, 1999). Od ukupno 2140 članaka objavljenih u ova dva časopisa u razdoblju od 1973. do 1998., samo 22 (1%) bavi se LGBT pitanjima. Većina tih članaka odnosi se isključivo na gej muškarce ili na kombinaciju gej i biseksualnih muškaraca, a niti jedan se ne odnosi isključivo na lezbijke, biseksualne ili transrodne osobe. Više od polovice (55%) članaka uključuju HIV ili AIDS u naslovu i u određenom su stupnju usmjereni ili na rizik/prevenciju HIV-a, nošenje sa HIV/AIDSom ili pružanje skrb nekome sa AIDSom. Stoga, ove brojke ne samo da ukazuju na zanemarivanje LGBT pitanja, već i potvrđuju pristranost u korist muškaraca u istraživanjima koja je karakteristika psihologije općenito. Nadalje, usmjerenost na uznemirenost, viktimizaciju i HIV status, dakle na isticanje slabosti, a ne snaga u ovoj populaciji, učvršćuje negativnu sliku o LGBT populaciji. (Harper & Schneider, 1999).
Kako bi se utvrdilo da li su ovi časopisi povećali broj publikacija članaka koji se tiču LGBT populacije, proveden je još jedna pregled sva tri prije spomenuta časopisa (American Journal of Community Psychology [AJCP], Journal of Community Psychology [JCP] i Community Mental Health Journal [CMHJ]), kao i dva dodatna časopisa koji objavljuju članke koji se tiču područja psihologije u zajednici (Journal of Prevention and Intervention in the Community [JPIC] and Journal of Primary Prevention [JPP]). Primjenjene su iste metode koje su u prijašnjem pregledu korisili Harper i Schneider (1999).
Provedena su kompjuterska pretraživanja na PsychINFO kako bi se utvrdio broj članaka koji se tiču LGBT populacije objavljenih u tim časopisima. Svi brojevi časopisa koji su bili uključeni u bazu podataka PsychINFO-a bili su uključeni u ovo istraživanje, a provedeno je i posebno pretraživanje prema sljedećim ključnim riječima: lezbijka, gej, biseksualno, transrodno, trasseksualno, homoseksualno, queer i seksualna orijentacija. Nakon što su provedena sva pretraživanja, duplicirani članci unutar tih časopisa su izbrisani kako bi se utvrdio točan broj članaka koji se odnose na LGBT pitanja i/ili zajednice, dakle bez onih koji se ponavljaju, u svakom časopisu. Kako svi brojevi JPIC-a nisu bili dostupni na PsychINFO-u stručni/a asistent/ica istraživanja pregledao/la je kopije svih brojeva pojedinačno. Čitav pregled uključivao je brojeve do prosinca 2000. godine.
Ovaj pregled ukazao je na mali progres što se tiče povećanja broja članaka usmjerenih na LGBT tematiku u ovih 5 časopisa za psihologiju u zajednici, s time da AJCP još uvjijek objavljuje većinu LGBT članaka na ovom području, Od D’Augelli-jeva pregleda iz 1989, u CMHJ se nije pojavio niti jedan članak koji se tiče LGBT pitanja. Od Harperovog i Schindlerovog pregleda iz 1999 (koji je zapravo proveden 1998), AJCP je objavio jedan članak koji je djelomično fokusiran na priču o lezbijskom aktivizmu, ali od tada nije objavio niti jedan članak o LGBT pitanjima. Pretraživanjem svih brojeva JCP-a utvrđeno je da niti jedan novi članak o LGBT temama nije bio objavljen od pregleda 1998 godine. Novi pregledi JPIC-a i JPP-a pokazuju oskudicu članka fokusiranih na LGBT pitanja i/ili osobe u tim časopisima. U JPIC-u nije nađen niti jedan članak od njegova osnivanja 1981. godine, ali je izdavač napomenuo da je ugovoreno posebno izdanje o LGBT pitanjima (svi brojevi ovog časopisa su posebna izdanja). Pregledom članaka JPP-a pronađena su samo tri članka koja se fokusiraju na LGBT pitanja, od kojih su dva fokusirana na HIV/AIDS, a jedan na potrebe studenata/ica-lezbijki i gejeva u okviru mentalnog zdravlja.
Budući da LGBT populacija i njene različite zajednice i supkulture pružaju bogata, neiskorištena okruženja za provođenje istraživanja u područjima koja su relevantna za psihologiju u zajednici, relativna nezainteresiranost za LGBT pitanja u okviru psihologije u zajednici predstavlja gubitak za samu disciplinu. Članci o ovom posebom pitanju pružaju intrigantne primjere načina na koje se tehnike, principi i vrijednosti psihologije u zajednici provode u okviru LGBT zajednica. Oni ilustriraju različite pristupe psihologije u zajednici koji se upotrebljavaju u različitim LGBT okruženjima i cijeli raspon LGBT populacije, od mladih gejeve i biseksualnim muškaraca do starijih žena lezbijki. Ovi članci pružaju vrijedne informacije za stručno usavršavanje budućih psihologa/inja u zajednici u smislu njihove veće osjetiljivosti za LGBT pitanja (e.g., Stanley, 2003), i ukazuju na potrebu unapređivanja načina provođenja istraživanja i evaluacija sa LGBT osobama i zajednicama, uključujući metodologije koje se upotrebljavaju, varijable i okruženja koja se odabiru za proučavanja, načine konceptualiziranja varijabli interesa i jezika koji se upotrebljava u istraživanju te instrumente evaluacije (e.g., Chesir-Teran, 2003; Zea, Reisen, & Diaz, 2003).
Autori/ce koji/e su doprinjeli/e ovom značajnom pitanju ilustrirali su kako psiholog/inja u zajednici može raditi u suradnji sa članovima/icama zajednice i organizacijama u zajednici na pružanju potrebnih prevencijskih servisa za LGBT populaciju te osiguravanju sigurnih prostora za organizaciju zajednice. Oni isto tako ilustriraju snagu i žilavost koju LGBT osobe iskazuju prema homofobičnim napadima od strane društva i načine na koje inovativno istraživanje zajednice može otvoriti oči za nove pristupe promatranju društvenih pitanja i služiti kao oblik osnaživanja za LGBT grupe čiji se glasovi tradicionalno nisu čuli (e.g., Ristock, 2003; Russell & Richards, 2003).
U pokušaju da se ponudi kontekst za bolje razumijevanje značaja članaka o ovom pitanju, pružamo osvrt na ulogu opresije i diskriminacije u životima LGBT osoba i razmatranje načina na koje psiholozi/ginje u zajednici mogu učiti iz načina na koje se LGBT osobe i zajednice nose s društvenom marginalizacijom i načina na koje psiholozi/ginje u zajednici mogu pomoći u unapređivanju socijalnih uvjeta LGBT osoba i zajednica.
MENTALNO ZDRAVLJE, SOCIJALNA PRAVDA I JAVNA POLITIKA
Kao i druge marginalizirane grupe, LGBT osobe su, povijesno gledajući, izložene opresiji u obliku zlostavljanja i nasilja; diskriminaciji na područjima kao što su zapošljavanje, stanovanje, prisup obrazovanju i servisima u službi čovjeka kao i u zakonima koji su ih također aktivno diskriminirali ili propuštali zaštititi njihova temeljna ljudska prava. Ova, često svakodnevna, suočavanja u životima LGBT adolescenata/ica i odraslih jasno su dokumentirana (e.g., D’Augelli, 1989b; D’Augelli & Hershberger, 1993; Garnets, Herek, & Levy, 1990; Rosario, Rotheram-Borus, & Reid, 1996; Schneider, 1991; Travers & Schneider, 1997; Waldo, 1998). Niz godina, ova je opresija služila svojoj svrsi držeći LGBT osobe nevidljivima.
Istovremeno prevladavajuću sliku o LGBT osobama predstavljali su pogrdni stereotipi koji potiču homofobiju i heterosiksizam.
Iako se situacija polako mijenja, LGBT osobe se još uvijek suočavaju sa mnogostrukim oblicima društvene opresije.
Prijetnja nasiljem je dio svakodnevnog života velikog broja LGBT osoba, osobitio mladih. Rivers i D’Augelli (2001) dokumentirali/e su zapanjujući udio LGBT osoba koje/i su izloženi/e vršnjačkom nasilju, zlostavljanju i fizičkom nasilju u različitim okruženjima uključujući njihovo susjedstvo, dom i školu; te od strane različitih grupa pojedinaca/ki kao što su vršnjaci, roditelji i učitelji/ice. Bez obzira na nedostatak ovakvih istraživanja dovoljno je da se pročitaju novine ili pogledaju večernje vijesti da se uoči dramatična priroda nedavnih činova mržnje prema mladim LGBT osobama. 1998. godine, Matthew Shepard, 21-godičnji gej student na Sveučilištu u Wyoming-u, bio je žrtva fatalnog antigej napada. Matthew Shepard brutalno je pretučan, zapaljen, a nakon toga privezan za ogradu u zabačenom području gdje je ostao više od 18 sati na niskoj temperaturi i na kraju umro. 1993. godine Brandon Teena, rođen kao Teena Brandon i odgajan kao djevojčica, živio je kao muškarac u Falls City-u u Nebraski. Kada su dva Brendonova poznanika otkrili da je on biološki žensko, brutalno su ga silovali. Brandon je silovanje prijavio okružnom šerifu koji je umjesto da ga zaštiti, dvojicu silovatelja obavijestio da je Brandom prijavio silovanje. Ta dvojica muškaraca pucali su u Brandona Teenu i ubili ga.
Ovakva svirepa kršenja ljudskih prava LGBT osoba nisu ograničena samo na SAD. 1999. godine u Novom Zelandu, dva muškarca, stara 25 i 27 godina, napala su i umorila, četrnaestogodišnjeg adolescenta za kojeg su, zbog njegovog «feminiziranog» ponašanja, pretpostavili da je gej. Nakon što su ga brutalno prebili po glavi, licu i tijelu, dvoje muškaraca su skakali po njegovoj glavi, ostavili ga na sredini ceste i odvezli se. Dječak je umro od nagnječenja mozga i perforacije crijeva. Dva muškarca optužena za ubojstvo Jeff-a Whittington-a smijali su se tome koliko je krvario (Public Education Regarding Sexual Orientation Nationally, 1999). U drugim zemljama opseg dokumetiranih slučajeva anti LGBT ubojstava je svake godine u porastu. Na primjer, nedavni izvještaj iz Brazila ukazuje da je 2000. godine, 130 gej muškaraca, lezbijki i transrodnih osoba ubijeno u Brazilu (Mott & Cerqueira, 2001). Samo u Brazilu je tokom posljednjeg desetljeća bilo više od 1200 anit-gej ubojstava (Mott, 1997).
Različiti oblici diskriminacije i opresije, koje podržava zakonodavstvo i drugi oblici pravnog djelovanja, eksplicitno isključuju LGBT osobe od mogućnosti uživanja prava i zaštite koja je ostvariva većini građana/ki. Ovo uključuje donošenje zakona koji zabranjuju istospolne brakove, koji seksualne aktivnosti među osobama istog spola uključuju u kaznene zakone, zabranjuju istospolnim parovima usvajanje djece i zabranjuju LGBT osobama da se pridruže oružanim snagama. Osim toga, propuštanje uključivanja seksualne orijentacije u zakonodavstvo o ljudskim pravima ostavlja otvorena vrata za diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije, uključujući poslodavce koji odbijaju zaposliti LGBT osobe ili ih žele otpustiti, vlasnike stambenih prostora koji ih odbijaju iznajmljivati LGBT osobama i sudove koji seksualnu orijentaciju uzimaju u obzir kada se radi o odlučivanju o skrbništvu nad djecom.
Opresija, odbacivanje, diskriminacija, uznemiravanje i nasilje ima negativne učinka na fizičko i mentalno zdravlje kako među odraslom, tako i među adolscentskom LGBT populacijom (e.g., D’Augelli, 1993; D’Augelli & Hershberger, 1993; Garnets i sur., 1990; Meyer, 1995; Rosario i sur., 1996; Waldo, Hesson-McInnis, & D’Augelli, 1998). Ovo su osnovni društveni stresori kojima su mnoge LGBT osobe izložene/i tokom života (Garnets i sur., 1990), i kao rezultat, kao i kod drugih stigmatiziranih manjinskih grupa, pojavljuje se «stres manjine» (Meyer, 1995). Studija koja je uključivala gej muškarce jasno je utvrdila povezanost internalizirane homofobije, stigme (očekivanje odbacivanja i diskriminacije) i stvarnih iskustava anti-gej nasilja i diskriminacije na negativne učinke po mentalno zdravlje (Meyer, 1995).
Stres manjine ima posebne manifestacije kod LGBT osoba koje/i su izložene/i sustavnoj opresiji, diskriminaciji i marginalizaciji ostajući „zatvorene“. Za razliku od drugih marginaliziranih grupa, LGBT osobe često neće naći podršku u svojim obiteljima i zajednicama iz kojih potječu. Iako je „zatvaranje” sigurno, ono sa sobom nosi svoje posebne probleme-porast stresa zbog skrivanja Skrivanje znači da obične, svakodnevne interakcije postaju minska polja; one zahtjevaju stalan oprez kako bi se izbjeglo spominjanje partnera/ica, isto-rodna privlačnost ili iskustva sa spojeva, kao i druge aktivnosti koje uključuju LGBT zajednicu. Posljedično,“zatvorene“ LGBT osobe mogu svojim prijateljima, suradnicima, poznanicima i obitelji izgledati povučeno i samotno. Studije su pokazale da postoji veća vjerojatnost pojavljivanja simpoma stresa kod LGBT osoba koje nisu napravile iskorak nego kod onih LGBT osoba koje su napravile iskorak (Brooks, 1981).
Međutim odluka da se napravi iskorak prema drugima je također problematična opcija, osobito za mlade koji/e se mogu bojati izbacivanja iz kuće ukoliko roditelji postanu svjesni njihove seksualne orijentacije i kojima može nedostajati suportivna mreža vršnjaka/inja i/ili mentora/ica koji/e bi amortizirali/e poteškoće složenog adolescentskog razvoja i LGBT viktimizacije (Travers & Schneider, 1997). Osobito je teško kada su pojedinci/ke napravile/i iskorak samo u nekim aspektima svojih života dok u drugima nisu, kreirajući tako dvostuki život i identitet. Nošenje sa dvostrukim identitetom može postati preokupacijom, a neki ljudi doživljavaju to tako stresnim da postaju introvertirani i njihova se spontanost zamjenjuje strahom od nehotičnog otkrivanja svoje seksualne orijentacije.
Reakcija društva na LGBT osobe jako varira ovisno o rasponu faktora kao što su rod, etnička pripadnost, dob i vanjsko držanje i fičko ponašanje. Osim toga, reakcija LGBT osoba na stigmatizaciju i stres može se razlikovati ovisno o njihovoj identifikaciji sa drugim, brojnim većinskim ili manjinskim grupama. Stoga je važno imati na umu da kategorija «LGBT» uključuje široki raspon različitih tipova pripadnica/ka seksualnih manjina (lezbijke, gejevi, biseksualne i transrodne osobe),
kao i to da unutar svake od ovih kategorija postoji niz različitih pojedinaca/ki koje/i su, osim toga, pripadnice/ci drugih ugnjetavanih ili marginaliziranih grupa sa različitim nivoima društvene moći i utjecaja (žene, osobe različite boje kože, osobe koje žive sa kroničnom bolešću, osobe s posebnim potrebama). Čak i kada ljudi dijele članstvo u nekoj od ovih višeidentitetskih grupa, svaka osoba ima svoj vlastiti skup reakcija i iskustava (Greene, 2000).
“Dvostruki” ili “trostruki” manjinski status LGBT osoba može povećati njihove poteškoće, kako u smislu tretiranja od strane društva, tako i u smislu načina na koje balansiraju ponekad konfliktnu prirodu članstva u različitim identitetskim grupama. Neke LGBT osobe koji/e su pripadnici/e etničkih manjina čak smatraju da moraju birati između pripadnosti LGBT grupi i pripadnosti vlastitoj etničkoj/rasnoj grupi-vjerovanje pojačavaju oni/e pripadnici/e unutar njihovih etničkih/rasnih grupa čije je stajalište da LGBT identifikacija znači odbacivanje “etničke kulture” i asimilacju u “Zapadnu kulturu” (Harper, Contreras, Correa, & Clack, 1999). LGBT identifikacija osobe može isto tako ovisiti o kulturalnom kontekstu, kao što je ilustrirano saznanjem da se neki Latino muškarci identificiraju kao “gej” kada su u kontekstu gej bara, ali ne i kad su sa svojim obiteljima (Zea, Reisen, & Diaz, 2003). Pitanja moći mogu dalje komplicirati sliku, mijenjanje ili prikrivanje LGBT i drugih identiteta može rezultirati različitim nivoima društvene moći i mogućnosti da se čuje nečiji individualni ili kolektivni glas.
Postoji mala sumnja oko toga da je Zapadno društvo na prekretnici. LGBT osobe uživaju veću vidljivost i prihvaćanje nego ikada prije, a diskriminatorni zakoni se polako zamjenjuju zaštitom ljudskih prava. Ali svakodnevni život LGBT osoba je često prožet očitim i suptilnim podsjetnicima da predrasude i dalje postoje. Ukoliko postoji ikakva sumnja, žestoka anti-LGBT retorika pojedinaca/ki i organizacija kao što su Laura Schlessinger, Paul Cameron i Koalicija za tadicionalne vrijednosti- Traditional Values Coalition, koja se svakodnevo emitira kroz različite medije/izvore komunikacije (www.drlaura.com;
www.familyresearchinst.org; http://hispowerportal.com/work/tvc ) i značajan je broj ljudi uzima za ozbiljno, otklonit će svaku sumnju.
Kako je “stres manjine”, kao i njegov utjecaj i mogućnosti njegovog ublažavanja, u okviru interesa psihologije u zajednici, sve više raste usmjerenost na pozitivne aspekte LGBT života. Istraživači/ce u LGBT populaciji pronalaze otpornost, a ne samo izlaženje na kraj i okreću se bogatstvu LGBT zajednica kao modelima podrške i izgradnje zajednice- plodnom tlu za psihologinje/ge u zajednici.
SUVREMENI NAPREDAK NA PODRUČJU LGBT ZDRVLJA, JAVNE POLITIKE I ISTRAŽIVANJA
Od završetka II. svjetskog rata, znanstveni interes za seksualnu orijentaciju prošao je nekoliko faza. Rana istraživanja usmjerena su na pitanje da li biti gej ili lezbijka predstavlja mentalnu bolest. Ovaj tip istraživanja kulminirao je izbacivanjem homoseksualnosti iz Dijagnostičkog i statističkog priručnika Američkog psihijatrijskog udruženja, 1973. godine (Bayer, 1981). Drugi val istraživanja usmjeren je na lezbijsko i gej iskustvo, dok se svijst o biseksualnosti pojavila čak i kasnije. To se nije dogodilo do 1990. godine kada je održana prva Nacionalna konferencija o biseksualnosti u San Franciscu. Iste je godine The Bay Area Bisexual Network (http://www.bisexual.org) počela izdavati (kvartalno) i prvi nacionalni magazin za biseksualne osobe (“Anything That Moves: Beyond The Myths Of Bisexuality”).
Drugi val istraživanja sa lezbijkama, gejevima i biseksualnim osobama (LGB), pružio je informacije o “coming-out” (iskoraku) procesu, o učincima diskriminacije i nasilja na LGB osobe i o životima LGB osoba u različitim ulogama, kao što su uloge članova/ica obitelji, partnera/ica, roditelja, pripadnica/ka radne snage i građana/ki. Ova istraživanja su ukazala na to kako je biti LGB osoba, ali su ponekad kritizirana zbog pretežne usmjerenosti na negativne aspekta LGB iskustva umjesto na snagu i otpornost LGBT osoba. Epidemija AIDS-a ustanovila je novi val istraživanja koja su počela 1980-tih koja su na kraju rezultirala većom usmjerenošću na snage LGB zajednica i načine na koje te snage mogu iskoristiti za tretman, zbrinjavanje i prevenciju HIV/AIDS-a. Nadalje, ova su istraživanja više pažnje posvetila LGB populacijama kao populacijama koje su podcijenjene u smislu pružanja podrške i istraživanja, dakle činjenicama koje su počeli/e naglašavati LGBT aktivisti/ce. Veliki dio ovih istraživanja nije obuhvatio ista ta pitanja kod transrodnih osoba.
Tek odnedavno počela su se provoditi istraživanja i akcije koje se tiču transrodnih osoba. Iako su početkom dvadesetog stoljeća provedena neka istraživanja o transrodnim osobama (na primjer istraživanje Magnusa Hirscfelda o transvestizmu, a kasnije i o transseksualizmu), kasnijim ranim radovima, koji su se uglavnom sastojali od studija slučajeva koje su provodili/e psihijatri/ce sa Freudovskom perspektivom (Bullough, 2000; Pfaefflin, 1997)., nedostajao je čvrsit temelj u istraživanjima. Današnje bavljenje transrodnim pitanjima, svojom fokusiranošću na pitanje psihopatologije, podsjeća na rani val istraživanja o gejevima i lezbijkama. Neki autori/ce osporavaju uključenost transvestitskog fetišizma i poremećaja rodnog identiteta u psihijatrijske poremećaje u sadašnjem DSM-IV (e.g., Gainor, 2000), ali nedostatak istraživanja na ovom području onemogućava podršku ovakvim osporavanjima.
U kontekstu porasta interesa za promociju zdravlja među profesionalkama/cima, u porastu je prepoznavanje jedinstvenih pitanja s kojima se suočavaju LGBT osobe na području zdravlja. U SAD-u su ove promijene rezultat zajedničkih napora LGBT aktivista/ica, članova/ica zajednice, istraživača/ica, Ameročkog psihološkog udruženja i kliničara/ki iz različitih disciplina koji/e su dužnosnicima/cama u okviru federalnog javnog zdravstva pružili/e dokumentaciju koja ukazuje na potrebu povećanja usmjerenosti na potrebe koje se tiču zdravlja ove populacije. Zahvaljujući ovim zajdničkim naporima, 21. svibnja 2001. godine Nacionalni instituti za zdravlje (NIH) objavili su najavu programa, (PA-01-096) pozivajući na istraživanja LGBT zdravlja. Tri instituta u okviru NIH-a (Nacionalni institut za mentalno zdravlja (NIMH), Nacionalni institut za zloupotrebu droga (NIDA) i Nacionalni institut za dječje zdravlje i humani razvoj (NICHD) objavila su poziv za prijave za dodjelu sredstva za bihevioralna i socijalna istraživanja, istraživanja mentalnog zdravlja i zloupotrebe droga među lezbijkama, gejevima, biseksualnim i transrodnim osobama i povezanim populacijama.
Ovo je prvi put da NHI objavljuje program koji je posebno fokusiran na pitanja LGBT zdravlja. Ova novčana sredstva će osigurati fondove potrebne za sistematičnije istraživanje jedinstvenih faktora koji na različite načine imaju utjecaj na LGBT osobe. Osim toga, s obzirom na preuzetu obavezu federalne vlade za osiguravanje fondova posebno za ove populacije, oni pružaju javnu legitimizaciju LGBT istraživanja. Drugi važan događaj je nedavna publikacija Dokumeta za LGBT osobe u okviru Kampanje “Zdravi ljudi 2010” (Healthy People 2010 Companion Document for LGBT people). Svakih dese godina, federalna vlada SAD-a izdaje novi izvještaj “Zdravi ljudi” kako bi utvrdila smjernice i ciljeve federalnih javno-zdravstvenih pitanja za sljedećih deset godina. Ovo je prvi puta da je u program javnog zdravlja uključen poseban dokument koji uključje opsežan osvrt na specifične potrebe LGBT osoba. Dokument uključuje oko 120 ciljeva i12 ciljanih područja usmjerenosti koji pokrivaju široki raspon pitanja javnog zdravlja, uključujući mentalno zdravlje, upotrebu opojnih sredstvava, HIV i druge zarazne bolesti, prevenciju nasilja i ozljeda i cijepljenje. Osim toga, uključuje i posebne preporuke koje se tiču područja koja su bila u velikoj mjeri zanemarena, uključujući unapređivanje dostupnosti skrbi za LGBT osobe, preventivne medicinske inicijative specifične za LGBT populaciju i kulturalnu kompeteciju pružatelja/ica usluga zdravstvene skrbi. Na temelju podataka koje dobiva od korisnika/ca zdravstvene skrbi, pružatelja/ica zdravstvene skrbi, istraživača/ica, edukatrora/ica, vladinih agencija, škola, klinika, zagovaratelja/ica i zdravstvenih profesionalaca/ki iz različitih područja, ovom inicijativom koordinira Gej i lezbijsko medicinsko udruženje.
Veliki je napredak napravljen i na specifičnim područjima lezbijskog zdravlja i zdravlja gej muškaraca. 1999. godine Medicinski institut objavio je prvi nacionalni izvještaj o pitanjima lezbijskog zdravlja, Lezbijsko zdravlje: Postojeće stanje i smjernice za budućnost (Lesbian Health: Current Assessment and Directions for the Future). Ova akcija je započela 1997 godine na inicijativu NIH-a i Centara za kontrolu i prevenciju bolesti kako bi se prikupili pouzdani znanstveni podaci o fizičkom i mentalno zdravlju žena lezbijki i kako bi se preispitali problemi u provođenju istraživanja o zdravstvenim pitanjima specifičnim za žene lezbijke (Institute of Medicine, 1999). Osim toga, u lipnju 2001., uz podršku Nacionalnih instituta za zdravlje, održana je prva Nacionalna lezbijska konferencija o zdravlju u San Franciscu. 1999. godine, u Boulder-u, Colorado, održan je prvi Samit o zdravlju gej muškaraca, na kojem je istaknut niz različitih pitanja kao što su zdravlje gej muškaraca iz ruralnih područja, hepatitis, anti-gej nasilje, obiteljsko nasilje i gej muškarci različitih boja kože. 2000. godine održan je drugi Samit u Boulder-u, a u planu je petnaestak različitih lokalnih i regionalnih samita o zdravlju gej muškaraca.
Što se tiče zakonodavnih pitanja, SAD su, posljednjih nekoliko godina, napravile značajan progres. U listopadu 2001. bilo je 13 država sa antidiskriminacijskim zakonima, od kojih svi štite zaposlenike gejeve i lezbijke, a neki uključuju i dodatnu zaštitu od diskriminacije (Lambda Legal Defense and Education Fund, 2001a). Uz to, nekoliko gradskih uprava širom SAD-a usvojilo je propise koji se tiču građanskih prava lezbijki i gejeva u područjima kao što su zapošljavanje, javni smještaj, stanovanje, kreditiranje, sindikalne prakse i obrazovanje.
Iako je Vrhovni sud SAD-a , u posljednjih 13 godina imao samo tri slučaja koja se tiču LGBT prava (Feldblum, 2001), težina njihovih odluka imala je ogroman utjecaj na stajalište ljudi prema gej pravima. Jedna od značajnih odluka Vrhovnog suda je presuda iz 1996. godine u predmetu Romer v. Evans kojom je odbijen II amandman države Colorado kojim se trebala ukloniti mogućnost zaštite LGBT osoba od diskriminacije u Colorado-u (Feldblum, 2001; Russell & Richards, 2003). Podržavatelji/ce II amandamana tvrdili/e su da LGBT osobe dobivaju “posebna prava” zato što dobivaju zakonsku zaštitu od diskriminacije, ne shvaćajući da ovi zakoni samo omogućavaju “jednaki tretman” a ne “poseban tretman”. Odluku u predmetu Romer v. Evans mnogi smatraju pravnom pobjedom za LGBT osobe, a neke grupe za građanska prava LGBT osoba kao što je Lambda Legal Defense and Education Fund smatraju je najznačajnijom presudom Vrhovnog suda u povijesti gej i lezbijskog pokreta (Lambda Legal Defense and Education Fund, 1996. Presude državnih Vrhovnih sudova, također se promatraju kao mjerilo napretka rastućeg prepoznavanja potrebe za zaštitom prava LGBT osoba. Na primjer, Vrhovni sud Nebraske smatra Okužnog šerifa odgovornim za propuštanje pružanja zaštite Brandon-u Teen-i, u slučaju koji smo prije spominjali, u kojem je šerifovo propuštanje pružanja zaštite Brandonu, temeljeno na njegovom transrodnom statusu, dovelo do njegove tragične smrti. Ova se presuda smatra učvršćivanjem zakonske obveze provoditelja/ica zakona da zaštite lezbijke, gejeve, biseksualne i transrodne osobe žrtava zločina (Lambda Legal Defense, 2001b).
Unatoč napretku na razini federalnog i državnih Vrhovnih sudova, moralna stajališa u vezi s prihvatljivošću isto-rodnog seksualnog ponašanja još uvijek imaju utjecaj na odluke ovih sudova (Feldblum, 1999, 2001). Na primjer, nedavano je Vrhovni sud SAD-a, u svojoj odluci iz 2000. godine, u predmetu Izviđači Amerike v. Dale, presudio u korist odluke Izviđača Amerike da isključe gej voditelja izviđača zbog njegove seksualne orijentacije. Ovom je odlukom Izviđačima dozvoljeno da uklone James-a Dale-a iz svoje organizacije kako bi sačuvali svoje, I. Amandmanom garantirano, pravo izražavanja svog stajališta da je “homoseksualnost” moralno pogrešna (Feldblum, 2001). Poruka koja stoji iza ove odluke je da je logično i prihvatljivo LGBT osobe smatrati “moralno pogrešnima”.
Noviji pravni i zakonodavni napredak u SAD-u, kao i u mnogim drugim zemljama, demonstrira globalne promjene u načinu sagledavanja ljudskih prava LGBT osoba. Na primjer, 1996. godine Republika Južna Afrika je službeno usvojila novi ustav koji garantira zaštitu za gejeve, lezbijke i biseksualne osobe, postajući tako prva zemlja na svijetu koja je utvrdila ovakvu posebnu zaštitu za seksualne manjine. Nedavno su Nizozemska i Belgija usvojile propise koji parovima istog roda daju pravo na brak i omogućavaju im sve privilegije i uvjete koji postoje kod heteroseksualnih brakova, uključujući i razvod, a u Nizozemskoj, ali ne i u Belgiji, pravo na usvajanje. Uz to, Visoki/a povjerenik/ca za ljudska prava Ujedinjenih naroda nedavno je potaknuo/la na povećanu usmjerenost na zloupotrebu i kršenje ljudskih prava na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Ovo je prvi puta da se jedna, ne-LGBT specifična grupa sa takvim međunarodnim utjecajem i moći, javno izjasnila da će LGBT pitanja smatrati značajnim dijelom međunarodnog programa rada (International Gay and Lesbian Human Rights Commission, 2001).
DOKLE JE DOŠLA PSIHOLOGIJA U ZAJEDNICI?
Društvo za istraživanje i djelovanje u zajednici-Odsjek 27 Američkog psihološkog udruženja (Society for Community Research and Action (SCRA–Division 27 of the American Psychological Association), primarno profesionalna organizacije psihologije u zajednici, nedavno je poduzela korake u smjeru prepoznavanja napora i trijumfa LGBT osoba i potrebe podizanja svijesti o specifičnim pitanjima s kojima se suočavaju LGBT osobe. 1998. godine Izvršni odbor SCRA-e odobrio je zahtjev da se oformi Grupa sa posebnim interesom (Special Interest Group-SIG) fokusirana na problematiku LGBT osoba. Interesna grupa formirana je kako bi se, među psiholozima/ginjama u zajednici, povećalo prepoznavanje važnosti pitanja s kojima se suočavaju LGBT osobe i zajednice; kako bi se podigla svijest o potrebi istraživanja i djelovanja u zajednici koja se tiču pitanja koja utječu na LGBT osobe i zajednice; i kako bi služila kao mehanizam komunikacije, suradnje i podrške među psiholozima/ginjama u zajednici koji/e ili su zainteresirani/e za istraživanje/servise/politiku koja se odnosi na LGBT osobe i zajednice i/ili se i sami/e identificiraju kao LGBT osobe.
Od svog osnivanja, interesna grupa potiče svijest o LGBT ptanjima unutar društva i većih profesionalnih arena što je potvrđeno s nekoliko postignuća. Ona uključuju povećanje broja prezentacija na SCRA dvogodišnjim konferencijama kao i na drugim profesionalnim sastanncima, neformalno mentoriranje LGBT studenata/ica, izdavanje posebnog izdanja Psihologa/inja u zajednici (The Community Psychologist) -službenih novina SCRA-e u ljetu 1999. godine, o pitanjima intervencija u LGBT zajednici (Harper & Schneider, 1999), novu redovnu kolumnu o LGBT pitanjima u Psihologu/inji u zajednici, sastanke članova/ica LGBT Posebne interesne grupe sa glavnim odborima SCRA-e, sudjelovanje članova/ica Posebne interesne grupe u prepravljanje misije SCRA-e, uključivanje seksualne orijentacije u istraživanje koje je odobrio Odbor direktora Programa psihologije u zajednici i izdavanje posebnog izdanja Američkog časopisa za psihologiju u zajednici (Schneider & Harper, 2003). Iako je, u prošlosti, “indiferentnost”, psihologije u zajednici, ”za gej i lezbijske živote (bila) veliki gubitak prilike za društvenim djelovanjem i promjenu u zajednici” (D’Augelli, 1989, str. 19), u relativno kratkom vremenu, LGBT pitanja su postigla očiglednu prisutnost unutar SCRA-e.
DJELOVANJE PSIHOLOGA/INJA U ZAJEDNICI
Psihologija u zajednici razvila se kao novo područje 1965. godine u pozadini novonastalih društvenih pokreta uključujući one koji su se bavili građanskim pravima, feminizmom, mirom, okolišem, kao i pokret za gej oslobađanje koji je bio u nastajanju. Zapravo, Dalton, Elias I Wandersmann (2001) tvrde da su ti pokreti imali jak utjecaj na područje psihologije u zajednici. Oni/e su istaknuli/e važnost društvenog konteksta ljudskog iskustva u razumijevanju problema ljudi, potrebe za radom na društvenoj promjeni, predanosti suradnji i poštovanja različitosti. Psiholozi/ginje u zajednici mogu puno naučiti promatranjem načina na koje temeljne postavke područja koriste i provode aktivisti/ce u okviru različitih društvenih pokreta. Istovremeno, suradnja sa psihlozima/ginjama u zajednici, koji su često na “relativno privilegiranim položajima kada se radi na društvenoj promjeni” (Mulvey i sur., 2000, str. 893) te posljedično u poziciji provoditi istraživanja, pribaviti financijska sredstva određivati pitanja za istraživanja, može biti od velike koristi na zajednici temeljenim pokretima za oslobađanje. U ovom trenutku, izazov je integracija znanja i vještina koje postoje unutar LGBT zajednica i modela intervencije, prevencije i društvene promjene psihologije u zajednici kako bi se izgradila bolja teorija i bolje intervencije.
Kako bi mogle izgledati intervencije?
Da bi se odgovorilo na ovo pitanje važno je prepoznati da su homofobija i heteroseksizam, a ne nešto svojstveno seksualnim manjinama, korijen problema LGBT osoba. Razumijevanje toga je temelj za razvoj pozitivnog LGBT identiteta. Ono predstavlja transformaciju perspektive koja je ključna za osnaživanje LGBT osoba. Ovakva perspektiva uključuje izraženu usmjerenost na primarnu prevenciju s ciljem promjene društva kroz edukaciju i trening. Ova vrlo politizirana perspektiva sastoji se od najboljeg što je naučeno u drugim pokretima za oslobađanje, kao što su drugi val feminizma i pokret za građanska prava u SAD-u. Stoga, razvoj zajednice, prevencija i intervencija u LGBT zajednicama ne može biti odvojena od društvenog aktivizma.
Psiholozi/ginje u zajednici trebaju se pridružiti LGBT osobama i zajednicama u smislu suradnje i djelovati u smjeru razmjene naših talenata u borbi protiv postojeće opresije i diskriminacije s kojima se LGBT osobe moraju svakodnevno suočavati. Kao što je D’Augelli (1989a), prije više od desetljeća, istaknuo, psiholozi/ginje u zajednici su svoje talente koristili u radu sa drugim marginaliziranim populacijama kako bi napravili ono što sada treba napraviti sa zajednicama koje su povezane sa LGBT osobama, uključujući “modificiranje sustava za pružanje pomoći pojedinkama/cima i obiteljima, rad na uklanjanju institucionalne i „de facto“ diskriminacije i zagovaranje za socijalnu politiku i zakonodavnu reformu” (D’Augelli, 1989a, str. 20). Čak i u nedostatku podrške psihologa/inja u zajednici i reakcije na dugotrajnu opresiju i diskriminaciju heteroseksističkog i homofobičnog društva, LGBT osobe i zajednice su, radom na organizaciji zajednice i grassroots aktivizmom, ostvarile/i društvenu promjenu. Nadamo se da će ovo posebno izdanje, predstavljanjem načina na koje svaka od strana može učiti od druge, pomoći da se premosti jaz između organizacije
zajednice i rada na društvenoj akciji koje provode LGBT osobe i zajednice i područja psihologije u zajednici. Pred nama je dugačak put…ali svako putovanje počinje prvim korakom.
ZAHVALE
Željeli/e bi se zahvaliti mnogim pojedincima/kama koji/e su omogućili/e ovo posebno izdanje, uključujući sve ljude koji/e su prikupljali/e i razmatrali/e članke i tako doprinijeli/e finalnom proizvodu, ljudima (njih više od 30) koji su odvojili vrijeme da bi pregledali rukopis, Craig-u Waldo-u za njegovu uredničku pomoć na početku razvoja ovog izdanja i Tony-u D’Augelli-u koji nam je služio kao veza sa Izdavačkim odborom i kao naš izdavački savjetnik tokom procesa.
(4) Izvorno smo željeli/e uključiti članke o svim aspektima LGBT zajednice-lezbijkama, gejevima, biseksualnim i transrodnim osobama- ali nismo bili/e u mogućnosti prikupiti nikakve prikladne članke koji bi se posebno bavili transrodnom zajednicom. Stoga, kroz ovaj članak, akronim “LGBT” će biti korišten kako bi se označio globalni LGBT pokret, a akronim “LGB” će se koristiti kako bi se posebno označili/e lezbijke, gej muškarci i biseksualne osobe.
BIBLIOGRAFIJA
Bayer, R. (1981). Homosexuality and American psychiatry. New York: Basic Books,
Brooks, V. R. (1981). Minority stress and lesbian women. Lexington, MA: Lexington Books, D. C. Heath and Co.
Bullough, V. L. (2000, July-September). Transgenderism and the concept of gender. International Journal of Transgenderism, 4(3). http://www.symposion.com/ijt/gilbert/bullough.htm
Chesir-Teran, D. (2003). Conceptualizing and assessing heterosexism in high schools: A setting level approach. American Journal of Community Psychology, 31(3/4), 243-252.
D’Augelli, A. R. (1989a). The development of a helping community for lesbians and gay men: A case study in community psychology. Journal of Community Psychology, 17, 18-29.
D’Augelli, A. R. (1989b). Lesbians’ and gay men’s experiences of discrimination and harassment in a university community, American Journal of Community Psychology, 17(3), 317-321.
D’Augelli, A. R. (1993). Preventing mental health problems among lesbian and gay college students. The Journal of Primary Prevention, 13(4), 245-261.
D’Augelli, A. R., & Hershberger, S. L. (1993). Lesbian, gay, and bisexual youth in community settings: Personal challenges and mental health problems. American Journal of Community Psychology, 21(4), 421-448.
Dalton, J. H., Elias, M. J., & Wandersman, A. (2001). Community psychology: Linking individuals and communities. Belmont, CA: Wadswoth/Thomson Learning.
Feldblum, C. (1999). The desexing of gay rights. The Harvard Gay and Lesbian Review, 6(3), 22-25.
Feldblum, C. (2001). Gay rights and the Rehnquist court: A mixed bag since the heady days of Romer v. Evans. The Gay and Lesbian Review, 8(1), 11-15.
Gainor, K. A. (2000). Including transgender issues in lesbian, gay, and bisexual psychology: Implications for clinical practice and training. In B. Greene & G. L. Croom (Eds.), Education, research, and practice in lesbian, gay, bisexual, and transgendered psychology: A resource manual (pp. 131-160). Thousand Oaks, CA: Sage.
Garnets, L. D., & D’Augelli, A. R. (1994). Empowering lesbian and gay communities: A call for collaboration with community psychology. American Journal of Community Psychology, 22(4), 447-470.
Garnets, L. Herek, G. M., & Levy, B, (1990). Violence and victimization of lesbians and gay men: Mental health consequences. Journal of Interpersonal Violence, 5, 366-383.
Greene, B. (2000). Beyond heterosexualism and across the cultural divide: Developing an inclusive lesbian, gay, and bisexual psychology: A look to the future, In B. Greene & G. L. Croom (Eds.), Education, research, and practice in lesbian, gay, bisexual and transgendered psychology: A resource manual (pp. 1-45). Thousand Oaks, CA: Sage.
Harper, G. W, Contreras, R., Correa, C., & Clack, H. L. (1999, June). Gay/lesbian/bisexual youth of color: Juggling multiple identities. Paper presented at the biennial meeting of the Society for Community Research and Action, New Haven, CT.
Harper, G. W., & Schneider, M. (1999). Giving lesbian, gay, bisexual, and transgendered people and communities a voice in community research and action. The Community Psychologist, 32(2), 41-43.
Hays, R. B., Rebchook, G. M., & Kegeles, S. M. (2003). The Empowerment Project: Community -building with young gay and bisexual men to prevent HIV. American Journal of Community Psychology, 31(3/4), 243-252.
Howe, A. C. (2001). Queer pilgrimage: The San Francisco homeland and identity tourism. Cultural Anthropology, 16(1), 35-61.
Institute of Medicine. (1999). Lesbian health: Current assessment and directions for the future. Washington, DC: National Academy Press.
International Gay and Lesbian Human Rights Commission. (2001, June). Historic progress! UN officials move to address human rights violations based on sexual orientation, gender identity. Retrieved from http://www.iglhrc.org/world/ uscanada/UnitedStates200lJune.html
Lambda Legal Defense and Education Fund. (1996, May). Statement of Lambda Staff Attorney Suzanne B. Goldberg on US. Supreme Court’s striking down Colorado’s Amendment 2. Retrieved from http://www.lambdalegal.org/cgi-biniiowa/ documents/record?record=70
Lambda Legal Defense and Education Fund. (2001a, October). Summary of states which prohibit discrimination based on sexual orientation. Retrieved from http://www. lambdalegal.org/cgi-bin/iowa/documents/record?record=1gs
Lambda Legal Defense and Education Fund. (2001b, April). Nebraska’s Highest Court unanimously holds Sheriff accountable for Brandon Teena’s death. Retrieved from http://www. lambdalegal.org/cgi-binliowa/documents/record?records2s
Meyer, I. H. (1995). Minority stress and mental health in gay men. Journal of Health and Social Behavior, 36, 38-56.
Mott, L. (1997). Epidemic of hate: Violations of The human rights of gay men, lesbians, and transvestites in Brazil. Salvador, Bahia: Grupo Gay da Bahia.
Mott, L., & Cerqueira, M. (2001). Cause of death: Homophobia. Salvador, Bahia: Grupo Gay da Bahia.
Mulvey, A., Terenzio, M., Hill, J., Bond, M. A., Huygens, L. Hamerton, H. R., i sur. (2000). Stories of relative privilege: Power and social change in feminist community psychology. American Journal of Community Psychology, 28(6), 883-911.
Nardi, P. M., Sanders, D., & Marmor, J. (Eds). (1994). Growing up before Stonewall. London: Routledge.
Nystrom, N. M., & Jones, T. C. (2003). Community building with aging and old Lesbians, American Journal of Community Psychology, 31(3/4), 243-252.
Pfaefflin F (1997, October-December). Sex reassignment, Harry Benjamin, and some European Roots. International Journal of Transgenderism, 1(2). Retrieved from http://www.symposion.comjijt/ijtc0202.htm
Poindexter, C. C. (1997). Sociopolitical antecedents to Stonewall: Analysis of the origins of the gay rights movement in the United States. Social Work, 42(6), 607-615.
Public Education Regarding Sexual Orientation Nationally (1999, November). Teen perceived as gay brutally murdered. Retrieved from http://www.youth.org/loco/PERSONproject/Alerts/Internationallmurder.html
Ristock, J. L. (2003). Exploring dynamics of abusive lesbian relationships: Preliminary analysis of a multisite, qualitative study. American Journal of Community Psychology, 31(3/4), 243-252.
Rivers, L, & D’Augelli, A.R. (2001). The victimization of lesbian, gay, and bisexual youths. In A. R. D’Augelli & C. J. Patterson (Eds.), Lesbian, gay and bisexual identities and youth: Psychological perspectives. New York: Oxford.
Rosario, M., Rotheram-Borus, M. J., & Reid, H. M. (1996). Gay related stress and its correlates among gay and bisexual male adolescents of predominately Black and Hispanic background. Journal of Community Psychology, 24, 136-159.
Rosenthal, D. B. (1996). Gay and lesbian political mobilization and regime responsiveness in four New York cities, Urban Affairs Review, 32, 45-70.
Russell, G. M., & Richards, J. A. (2003). Stressor and resilience factors for lesbians, gay men, and bisexuals confronting antigay politics. American Journal of Community Psychology, 31(3/4), 243-252.
Schneider, M. (1991). Developing services for gay and lesbian adolescents. Canadian Journal of Community Mental Health, 10(1), 133-150.
Schneider, M., & Harper, G. W (Eds.). (2003). Lesbian, gay, bisexual, and transgendered communities: Linking theory, research, and practice [Special issue]. American Journal of Community Psychology, 31(3/4).
Stanley, J. L. (2003). An applied collaborative training program for graduate students in community psychology: A case study of a community project working with lesbian, gay, bisexual, transgender, and questioning youth. American Journal of Community Psychology, 31(3/4), 243-252.
Travers, R., & Schneider, M. (1997). A multi-faceted approach to reduce risk factors for lesbian, gay and bisexual youth. In M. Schneider (Ed.), Pride and Prejudice: Working with lesbian, gay and bisexual youth. Toronto: Central Toronto Youth Services.
Waldo, C. R. (1998). Out on campus: Sexual orientation and academic climate in a university context. American Journal of Community Psychology, 26(5), 745-774.
Waldo, C. R., Hesson-Mclnnis, M. S., & D’Augelli, A. R. (1998). Antecedents and consequences of victimization of lesbian, gay, and bisexual young people: A structural model comparing rural university and urban samples. American Journal of Community Psychology, 26(2), 307-334.
Woolwine, D. (2000). Community in gay male experience and moral discourse. Journal of Homosexuality, 38(4), 5-37.
Zea, M. C., Reisen, C. A., & Diaz, R. M. (2003). Methodological issues in research on sexual behavior with Latino gay and bisexual men. American Journal of Community Psychology, 31(3/4), 243-252.
Gary W. Harper (1,3) and Margaret Schneider (2)
(1.) Department of Psychology, DePaul University, Chicago, Illinois.
(2.) University of Toronto, Toronto, Ontario, Canada.
(3.) To whom correspondence should be addressed at Department of Psychology, DePaul University, 2219 N. Kenmore Avenue, Chicago, Illinois 60614; e-mail: gharper@depaul.edu.
_____________________________________________
Questia Media America, Inc.
www.questia.com
Publication Information: Article Title: Oppression and Discrimination among Lesbian, Gay, Bisexual, and Transgendered People and Communities: A Challenge for Community Psychology. Contributors: Gary W. Harper – author, Margaret Schneider – author. Journal Title: American Journal of Community Psychology. Volume: 31. Issue: 3-4. Publication Year: 2003. Page Number: 243+. COPYRIGHT 2003 Plenum Publishing Corporation; COPYRIGHT 2003 Gale Group