Novi pogled na seksualne probleme žena

Posljednjih je godina reklamiranje novih tretmana za muške probleme s erekcijom usmjerilo pažnju na žensku seksualnost i izazvalo konkurentsku komercijalnu potragu za „ženskom Viagrom“. Međutim, ženski se seksualni problemi razlikuju od muških u mnogim temeljnim aspektima, koji se ne istražuju niti im se posvećuje pažnja. Vjerujemo da je temeljna prepreka razumijevanju ženske seksualnosti medicinska klasifikacijska shema koja je trenutno u upotrebi, a koju je razvilo Američko psihijatrijsko udruženje (American Psychiatric Association – APA) za svoj Dijagnostički i statistički priručnik poremećaja (Diagnostic and Statistical Manual of Disorders – DSM) 1980. godine, i revidiralo ga 1987. i 1994. godine. [2] Ovaj Priručnik dijeli (i muške) i ženske seksualne probleme u četiri kategorije seksualne „disfunkcije“: poremećaji seksualne želje, poremećaji seksualnog uzbuđenja, orgazmički poremećaji, i poremećaji seksualne boli.

1) Pogrešna pretpostavka da su muškarci i ženi seksualno jednaki/e. Budući da su raniji/e istraživači/ce naglašavali sličnosti u muškim i ženskim fiziološkim reakcijama za vrijeme seksualnih radnji, oni/e su zaključili/e da i njihovi seksualni poremećaji moraju biti slični. Mali je broj istraživača/ica zatražio od žena da opišu svoja iskustva s vlastitog stajališta. Kada su ovakva istraživanja napravljena, postalo je očito da se žene i muškarci razlikuju u mnogim bitnim aspektima. Ženski se opisi ne mogu jednostavno uklopiti u model W. Mastersa i V. Johnson; na primjer, žene općenito ne razdvajaju „želju“ od „uzbuđenja“; ženama je manje stalo do fizičkog nego do subjektivnog uzbuđenja, i žene se prilikom opisivanja seksualnih smetnja često fokusiraju na „tegobe“ koje se ne nalaze u Priručniku (DSM). [5]
Nadalje, prilikom naglašavanja genitalnih i fizioloških sličnosti između muškaraca i žena zanemaruju se implicirane nejednakosti u odnosu na rod, društvenu klasu, etnicitet, seksualnu orijentaciju, itd. Društveni, politički i ekonomski uvjeti, uključujući raširenost seksualnog nasilja, ženama ograničavaju pristup seksualnom zdravlju, užitku i  zadovoljstvu u mnogim dijelovima svijeta. Društvena okolina žena stoga može sprečavati izražavanje bioloških potencijala, a to je stvarnost koju u potpunosti zanemaruje isključivo fiziološki okvir seksualnih disfunkcija.

2) Brisanje relacijskog konteksta seksualnosti. Pristup Američkog psihijatrijskog udruženja utemeljen na Priručniku DSM zaobilazi relacijske aspekte ženske seksualnosti, koji često leže u korijenu seksualnog zadovoljstva i problema – npr. želje za intimnošću, želje da se zadovolji partner/ica, ili, u nekim slučajevima, želje da se izbjegne povrjeđivanje, gubitak ili ljutnja partnera/ice. U Priručniku se zauzima isključivo individualni pristup seksu, i pretpostavlja se da, ukoliko svi seksualni dijelovi funkcioniraju, onda ne postoji problem; te da, ako dijelovi ne funkcioniraju, onda problem postoji. Međutim, mnoge žene ne definiraju svoje seksualne poteškoće na ovakav način. Svođenje „normalne seksualne funkcije“ na fiziologiju u Priručniku pogrešno implicira da se genitalne i tjelesne poteškoće mogu mjeriti i liječiti bez obzira na vezu unutar koje se javlja seks.

3) Izjednačavanje razlika među ženama. Sve žene nisu iste, i njihove seksualne potrebe, zadovoljstva i problemi se ne mogu jednostavno uklopiti u kategorije želje, uzbuđenja, orgazma ili boli. Žene se razlikuju po svojim vrijednostima, pristupima seksualnosti, društvenom i kulturnom porijeklu, i trenutnim situacijama, i ove se razlike ne mogu izjednačiti jedinstvenim pojmom „disfunkcije“ – ili jedinstvenom, univerzalnom metodom liječenja.

Budući da ne postoje magična rješenja  za socio-kulturne, političke, psihološke, društvene ili relacijske temelje ženskih seksualnih problema, farmaceutske tvrtke podupiru istraživanja i programe odnosa s javnošću koji se fokusiraju na tijelo, osobito na genitalije. Uvođenjem industrijskog financiranja istraživanja seksualnosti i neprestanim medijskim  oglašavanjem „revolucionarnih“ lijekova, fizički su problemi postavljeni u središte zanimanja i izolirani ih od šireg konteksta. Faktori koji su znatno češći uzroci ženskih seksualnih smetnja  – relacijski i kulturni konflikti, na primjer, ili neznanje o seksualnosti ili strah  – se umanjuju ili odbacuju. Okupljeni u sveobuhvatnu kategoriju „psihogenih uzroka“, ovi se faktori ne poučavaju i ne posvećuje im se pažnja. Žene s ovakvim problemima se isključuju iz kliničkih proba novih lijekova, i ako su trenutni marketinški uzorci kod muškaraca indikativni, ovakvi se lijekovi agresivno reklamiraju kao lijekovi za sve seksualne tegobe žena.

Neophodno nam je potreban korektivni pristup. Predlažemo novu i korisniju klasifikaciju ženskih seksualnih problema, koja daje potrebnu prednost individualnim tegobama i inhibiciji koje proistječu iz šireg okvira kulturnih i relacijskih faktora. Mi propitujemo kulturalne pretpostavke na kojima se temelji Priručnik DSM, kao i redukcionističko istraživanje i marketinški program farmaceutske industrije. Zahtijevamo istraživanje i usluge koje se ne vode komercijalnim interesima, već vlastitim potrebama žena i njihovim stvarnim seksualnim životima.

I. SEKSUALNI PROBLEMI IZAZVANI SOCIO-KULTURNIM, POLITIČKIM ILI EKONOMSKIM FAKTORIMA

A. Neznanje ili zabrinutost izazvani neadekvatnim seksualnim odgojem, nedostupnošću zdravstvene zaštite, ili drugim društvenim ograničenjima:
1. Nedostatak rječnika kojim bi se opisalo subjektivno ili tjelesno iskustvo.
2. Nedostatak informacija o ljudskoj seksualnoj biologiji i promjenama u različitim razdobljima života.
3. Nedostatak informacija o tome kako rodne uloge utječu na seksualna očekivanja muškaraca i žena, njihova vjerovanja i ponašanja.
4. Neadekvatan pristup informacijama i službama za kontracepciju i pobačaj; prevenciju i liječenje spolno prenosivih bolesti, seksualnu traumu i obiteljsko nasilje.

B. Izbjegavanje spolnog odnosa ili tegobe izazvane sviješću o neispunjavanju kulturnih norma povezanih s ispravnom ili idealnom seksualnošću, uključujući:
1. Tjeskobu ili sram zbog vlastitog tijela, seksualne poželjnosti ili seksualnih reakcija.
2. Zbunjenost ili sram zbog vlastite seksualne orijentacije ili identiteta, ili seksualnih maštanja i želja.

C. Inhibicije izazvane sukobom između seksualnih norma vlastite supkulture ili izvorne kulture i norma dominantne kulture.

D. Nedostatak zanimanja, zamor ili nedostatak vremena zbog obiteljskih i poslovnih obaveza.

II. SEKSUALNI PROBLEMI POVEZANI S PARTNEROM/ICOM I VEZOM

A. Inhibicija, izbjegavanje ili tegobe izazvane prevarom, odbojnošću,  strahom od partnera/ice, partnerovim/ičinim zlostavljanjem ili nejednakim odnosima moći u paru, ili izazvane partnerovim/ičinim negativnim obrascima komuniciranja.

B. Neslaganje u željama za seksualnom aktivnošću ili sklonostima različitim seksualnim radnjama.

C. Neznanje ili inhibicija prilikom izražavanju vlastitih sklonosti ili iniciranja, tempiranja ili oblikovanja seksualnih radnji.

D. Gubitak seksualnog interesa i uzajamnosti kao rezultat konflikta oko svakodnevnih pitanja poput novca, rasporeda, ili rodbine, ili koji su rezultat traumatičnih iskustava, npr. neplodnosti ili smrti djeteta.

E. Inhibicije prilikom uzbuđivanja ili spontanosti zbog partnerova/ičina zdravstvenog statusa ili seksualnih problema.

III. SEKSUALNI PROBLEMI IZAZVANI PSIHOLOŠKIM FAKTORIMA

A. Seksualna averzija, nepovjerenje ili inhibicija seksualnog užitka izazvane:
1. Prethodnim iskustvima tjelesnog, seksualnog ili emocionalnog zlostavljanja.
2. Općim problemima ličnosti vezanim uz bliskost, odbijanje, suradnju ili vlastita prava.
3. Depresija ili tjeskoba.

B. Seksualna inhibicija uzrokovana strahom od spolnih činova ili njihovih mogućih posljedica, npr. bol prilikom snošaja, trudnoća, spolno prenosive bolesti, gubitak partnera, gubitak ugleda.

IV. SEKSUALNI PROBLEMI IZAZVANI MEDICINSKIM FAKTORIMA

Gubitak ili izostanak tjelesne reakcije za vrijeme spolnog čina usprkos sigurnom i zaštitničkom interpresonalnom okružju, posjedovanju adekvatnog seksualnog znanja i pozitivnim seksualnim stavovima. Ovakvi problemi mogu biti izazvani:

A. Brojnim lokalnim ili sistemskim zdravstvenim stanjima koji utječu na neurološki, neurovaskularni, krvotočni, endokrini ili druge sustave u tijelu.

B. Trudnoćom, spolno prenosivim bolestima ili drugim stanjima povezanim sa seksom.

C. Nuspojavama mnogih lijekova, medikamenata ili medicinskih terapija.

D. Iatrogenim stanjima.