Razumijevanje transrodnosti

Kad pitam ljude za njihove asocijacije na temu transgendera/transrodnosti, uglavnom mi kažu da ne znaju što je to. U najboljem slučaju spomenu tranvestite ili transseksualce koji su najveća nepoznanica i najprepoznatljiviji po svojoj «drugačijosti».  
 
Transrodnost je puno više od toga i tiče se svih nas, a ne samo lezbijske i gej zajednice kao što se često misli.  Transrodnost je teško objasniti i shvatiti prvenstveno zbog toga što u hrvatskom društvu ne postoji niti svijest o razlici između roda i spola koji čine temelj za razumjevanje transrodnosti. Rod kao patrijarhalni sociološko-kulturni obrazac nas sve ograničava na različitim razinama našeg izražavanja i postojanja.  Društvo nas kondicionira u pogledu naših ponašanja i kad god pokušamo izaći iz zadanih obrazaca dobijamo «packe» za naše istupe.  Tako se potiču i održavaju rodne uloge, a žene i muškarci ostaju jedine dvije poznate kategorije spola i roda koji se razumiju samo kroz dihotomični smisao. Posljedica toga je npr. potpuno ignorantan i diskriminirajući odnos prema tisućama interseksualne djece koja se rađaju svake godine ili transeksualnim osobama o kojima čitamo samo u zanimljivostima ili ih patološki obrađujemo te sklanjamo iz okvira našeg društva ismijavajući ih i gurajući u izolaciju, prostituciju, samoubojstva...

Interseksualnost - na kontinuumu spolova

Definiranje klitorisa i penisa
Opće je vjerovanje, koje znanost različitim metodama pokušava održati, da postoje dva spola i da se sve osobe rađaju sa kromosomima XX i onda se definiraju kao ženske ili sa kromosomima XY pa se definiraju kao muške. U kulturi u kojoj je određivanje jednog od dva spola, na žalost, prva i najvažnija stvar to i dalje ne izgleda dovoljno, već se spol određuje i premjeravanjem samih spolnih organa, a ako treba, pribjegava se i njihovom konstruiranju.

Mnogo bih toga ovdje htjela reći i mnogo toga prodiskutirati. Ovakvo okruženje budi u meni uzbudljive, poticajne i pozitivne osjećaje, ali me i često ostavlja oslabljenom i nevidljivom, kako politički tako i osobno.
 
Rodnu jednakost često se smješta i promatra u zrcalu dihotomije spola i roda i njihove stroge binarne suprotnosti. Vrlo često, spol i rod rabe se izmjenično, podupirući tako ideju propisanih kodova za žene i muškarce i roda (ili zapravo spola) kao zadanoga. Pokušaji feminizma da propitivanjem predodređenih spolnih i rodnih uloga pobije ideju biološkoga determinizma, nisu uzdrmali teoriju o biologiji kao sudbini[1] Zalažući se za izjednačavanje rodova, u jednadžbu unosimo dva roda koje se smatra društvenim konstruktima, čime se perpetuira esencijalizam a rodovi normiraju kao dva fiksna identiteta.

Govor na 60. zasjedanju Komisije za ljudska prava Ujedinjenih naroda (2004.)
sloboda izražavanja koja se tiče rodnog izražavanja i rodnog identiteta

 

Točka 11.e: Građanska i politička prava – sloboda izražavanja

Svi/e smo homofobični/e. Bez obzira na našu seksualnu orijentaciju, bez obzira na način na koji smo odgajani, bez obzira na naša životna iskustva ili razinu tolerancije koju posjedujemo.  Moć homofobije je dovoljno velika da drži 10% populacije u poziciji da žive živote u strahu i/ili opasnosti, a preostalih 90% zarobljenima u vlastitim strahovima. Analogna tome je moć seksizma koja u poziciji straha drži znatno veći postotak žena.