ŽENSKA SOBA

Trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja

Dunja Bonacci Skenderović,
Ženska soba – Centar za seksualna pravaTrgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja nije novi fenomen koji se javio krajem 20. stoljeća tranzicijskim procesima u Srednjoj, Istočnoj i Jugoistočnoj Europi, kao što ni sam naziv trgovanje ženama nije «skovan» u našem vremenu. Svijet se trgovanjem ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja i prostitucije susreo i krajem 19. stoljeća, ali i početkom 20. stoljeća. U to vrijeme taj fenomen je bio poznat kao «trgovina bijelim robljem», a radilo se o trgovanju mladim ženama za rad u uvjetima sličnim ropstvu u bordelima Zapadnih kolonija i velikim gradovima. Kao pokušaj suzbijanja trgovanja 1949. godine nastaje Konvencija Ujedinjenih naroda o suzbijanju trgovanja ljudima i iskorištavanja prostitucije drugih.

Od donošenja Konvencije do danas, gledajući posljednjih trideset godina, prema kanadskom novinaru Viktoru Malareku(1) svijet se susreo s još četiri vala trgovanja ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja. Prvi val se događao 70ih godina XX stoljeća, a obuhvatio je žene iz Jugoistočne Azije, drugi val je došao u osamdesetima, a činile su ga žene iz Afrike, da bi ubrzo uslijedio i treći koji je obuhvatio žene Latinske Amerike. Početkom devedesetih, raspadom komunističkog sustava i nezaustavljivom tranzicijom u zemljama Srednje, Istočne i Jugoistočne Europe javlja se i četvrti val. Brzina i razmjer ovog vala, prema riječima Malareka je zapanjujuća jer prije još desetak godina žene iz zemalja navedenih područja nisu bile ni na obzoru da bi danas činile 25 posto tog posla. Posljednjim valom zaokružena je cjelina koja fenomen trgovanja čini globalnim fenomenom od kojeg niti jedna država na ovom svijetu nije više imuna.

Danas je trgovanje ženama jedna od najunosnijih grana organiziranog kriminala, koja s jedne strana donosi ogromnu dobit, a s druge je posao niskog rizika, te je «roba» u tom lancu veoma lako zamjenjiva, ali i do krajnjih granica iskoristiva.

 Korijeni problema

Problem trgovanja ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja je veoma kompleksan. Njegovu kompleksnost prvenstveno čine brojni faktori koji su vezani uz globalne promjene u svijetu u posljednjih dvadesetak godina, ali i stalnu ljudsku potrebu za boljim životom.

Dva glavna, međusobno povezana uzročnika trgovanja ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja su društveno/ ekonomsko/ politička situacija u zemljama Središnje, Istočne i Jugoistočne Europe, te muška potražnja za ženama u prostituciji.
Zemlje Središnje, Istočne i Jugoistočne Europe su se raspadom komunističkog sustava i prodiranjem tržišne ekonomije našle u limbu tranzicije koja je sa sobom donijela brojne, ne samo ekonomske promjene, već i duboke društvene promjene. Žene su ponovo postale marginalizirane u političkoj i društvenoj sferi. Njih su najteže zahvatile i pogodile navedene promjene, uključujući sve moguće reforme i kolapsi sustava koje je tranzicija sa sobom donijela, primjerice one zdravstvenog i socijalnog sustava. Ekonomska tranzicija je sa sobom donijela privatizaciju društvenih dobara, koja je sama po sebi imala jaku mušku crtu, ali i gubitak brojnih radnih mjesta u do jučer društvenim poduzećima. Upravo su žene u ovim zemljama prve izgubile radna mjesta, a veoma su ih teško i dobivale s obzirom na općenitu visoku nezaposlenost u tim zemljama, gdje se pri zapošljavanju davala prednost muškarcima.(2) Ako i zaposlene, žene se većinom zapošljavaju na slabije plaćenim mjestima u neformalnoj sektoru na određeno i/ili skraćeno radno vrijeme, gdje ne dobivaju adekvatnu naknadu za svoj rad, a njihova radnička prava ne postoje. Ono što je još zamijećeno je i veliki porast rodne diskriminacije i seksualnog zlostavljana na radnim mjestima. Sve ovo je uvelike doprinijelo i feminizaciji siromaštva, kao što je i feminizacija siromaštva pridonijela tome da žene postaju ranjiva skupina pogodna da postane žrtve trgovanja.

Privatizacija i liberalizacija tržišta rada je stvorila, veću potražnju za jeftinom i niže kvalificiranom radnom snagom u razvijenim zemljama, ali su s druge strane te iste razvijene zemlje postrožile vizne režime i imigracijske politike što uvelike onemogućava ljudima iz siromašnih zemalja da legalno uđu i nađu posao u razvijenim zemljama. Također ono što i slika bogatstva i obilja koju razvijene zemlje globalizacijom uvoze u tranzicijske zemlje uvelike potiče migracije. Postroženje imigracijskih politika otvorilo je prostor organiziranom kriminalu, koji je u tom rascjepu između ljudske želje za boljom budućnosti, nemogućnosti da je ostvare u svojim zemljama te nemogućnosti da legalno uđu i nađu posao u razvijenim zemljama našao izvanredno mjesto za zaradu.

Loše socio-ekonomske prilike, neravnopravni položaj žena u tranzicijskim zemljama,  nemogućnost pronalaska adekvatnog zaposlenja, slika bogatog Zapada prepunog mogućnosti  sve to uzrokuje migracije, koje su uvelike ograničene imigracijskim regulacijama razvijenih zemalja i gdje je organizirani kriminal našao dobro tržište za zaradu prorašću krijumčarenja i trgovanja ljudima.(3) Međutim jednako tako cijela opisana situacija stvara uvjete koji čine žene ranjivima i povećava mogućnosti da postanu žrtve trgovanja ljudima.

Općenito govoreći trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja je kompleksan problem koji u sebi sabire brojne probleme, ali i  moralna pitanja. U osnovi su tu problemi koji se tiču same žrtve i njezinog socio-ekonomskog položaja prije nego što je postala žrtva, zatim socio-ekonomskih prilika u matičnoj državi, zatim imigracijskih politika i odnosa potražnje za jeftinom radnom snagom u ekonomski razvijenim zemljama. Ali ipak na kraju trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja je ljudsko pravni problem i kao takvom mu se treba pristupiti, ako barem malo se želio približiti rješenju ovog problema.

U Hrvatskoj se od 2002. godine vode službene statistike o broju identificiranih žrtava trgovanja. Od 2002. do svibnja 2006. godine identificirano je ukupno 47 žrtava trgovanja od čega su 44 bile žene, od toga 14 ih je iz Hrvatske. Od 44 identificirane žene 27 je bilo iskorištavano u seksualnoj industriji, dok je njih 17 bilo tjerano na neke druge oblike prisilnog rada. Većina žena, njih 36 dolazi iz lošeg socijalnog statusa, 19 ima završeno samo osnovnu školu, a 21 završenu srednju školu, dok ih je 4 bez ikakve škole. Ovi podaci govore u prilog gore navedenim činjenicama da loše socioekonomski status uvelike pridonosi trgovanju ljudima.

Lanac trgovanja ženama

Lanac trgovanja ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja počinje s jedne strane željom žena da potraže bolje prilike u razvijenim zemljama koje bi im omogućile bolji život i/ili bijeg od loše obiteljske situacije(4) i socio-ekonomskih prilika u njihovim zemljama. Žene su svjesne opasnosti u koje se upuštaju, ali objektivne potrebe izazvane nekim od navedenih faktora zajedno s privlačnošću visoke plaće koja se nudi u inozemstvu otvara, na prvi pogled, nove perspektive u životu te su kao takve jaki faktori za odlazak. S druge strane, kao što je već rečeno, je velika potražnja za novim ženama u ubrzano rastućoj i nezasitnoj industriji seksa. Muškarci koji odlaze u bordele, striptiz klubove, koji koriste usluge uličnih prostitutki, te odlaze u turistička odredišta koje su na kartama ocrtane kao odredišta seks turizma traže i žele neograničen pristup ponude žena i djevojaka iz različitih zemalja. I upravo ta konstantan potražnja za «novom i svježom robom» je ono što diktira međunarodnu trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja. Tim klijentima je svejedno je li ta žena „dobrovoljno“(5) u prostituciji ili je žrtva trgovanja te kao takva prisiljena na nju, jer oni u njoj ne vide osobu već robu za zadovoljavanje svojim potreba.

Lanac trgovanja počinje vrbovanjem žrtve. Pokazalo se da postoje nekoliko načina vrbovanja. Ako je žrtva vrbovana od strane individualne osobe to je uvijek osoba od određenog povjerenja poznanik/ca, prijatelji/ca, partner. Primijećeno je da i same žrtve trgovanja, kako bi se izvukle iz pakla prostitucije pristaju da preuzmu ulogu vrbovateljica. U tom slučaju one se vraćaju kao bogate i uspješne žene te nude dobro plaćene poslove djevojkama koje na kraju završavaju u lancu trgovanja. Drugi način vrbovanja žena je putem raznih agencija, za zapošljavanje i/ili sklapanje brakova, kao i putem oglasa za posao koji se mogu naći u dnevnom tisku. Najdrastičniji oblik ulaska u lanac trgovanja ženama je otmica, premda se one puno rjeđe događaju. Jedno Nizozemsko istraživanje je pokazalo da postoje dvije vrste otmica.(6) U prvu spada otimanje atraktivnih djevojaka koje nemaju nikakve razloge da traže bolji život izvan svoje zemlje. Njima se prilazi u klubovima ili barovima na ulici ili nekom drugom javnom mjestu; profesionalni vrbovatelj ih drogira ili zavede, prebaci ih preko granice gdje ih se zatoči i prisiljava na prostituciju. U drugu spadaju prostitutke bez obitelji koje također nemaju namjeru emigrirati, ali ih proda njihov svodnik i taklo bivaju prisiljene raditi na međunarodnoj seks industriji kao žrtve trgovanja.

Osobe koje vrbuju uvijek se služe prijevarom. Jedan od načina prevare je vezan uz vrstu posla koju će žena obavljati i takve su prevare najčešće. Ženama se, obično nudi dobro plaćen posao u neformalnom sektoru, ali kada dođu na mjesto odredišta shvate da se obećanim poslom neće baviti. Druga vrsta prevare se odnosi na uvjete obavljanja posla i ovdje je riječ o ženama koje su spremne raditi u seks industriji, ali na mjestu odredišta doznaju da uvjeti rada nisu ni blizu onima na koje su one pristale.

Od 44 identificirane žrtve u Hrvatskoj većinu njih su vrbovale individualne osobe, 42, dok je u samo 2 slučaja agencija posredovala pri vrbovanju. Najveći broj žrtava, 17, vrbovano je prijevarom o vrsti posla koju će žena obavljati dok je se jedan dio žrtava,4, javilo na oglas, 5 žrtava su prodali roditelji ili bliža rodbina, a 2 žrtve su išle raditi kao prostitutke. Ipak kod većine žrtava radilo se o potpunoj prijevari vezano uz posao koji će obavljati, 30, dok se kod njih 14 radilo o djelomičnoj prijevari. Kod pitanja jesu li žrtve poznavale osobu koja ih je vrbovala jednaki broj ih je poznavao vrbovatelja/icu, 22.
Nakon vrbovanja, slijedi drugi korak u lancu trgovanja, a to je transport. Premda se do sada, kada se govorilo o trgovanju ženama govorilo o trgovanju van granica zemlje porijekla u posljednje vrijeme raste broj slučajeva unutrašnjeg trgovanja što znači da žrtve ne prelaze granice zemlje porijekla već zemlja porijekla ujedinio je i zemlja odredišta. U slučajevima  trgovanja ženama s Istoka na Zapad prelazak granice može biti legalan i ilegalan, te može uključivati i  krivotvorenje dokumenata, radnih dozvola i viza.

Kako je u većini slučajeva riječ o ženama koje su žrtve prevare vezane uz vrstu posla koji će ona obavljati u zemlji odredišta, trgovci im prije no što uopće počnu raditi slamaju otpor. Slamanje otpora u osnovi uključuje premlaćivanje, silovanje, grupno silovanje, te psihičke prijetnje do te mjere da žrtva nakon nekog vremena pristane na sve, samo da bi mučenje prestalo. Osim slamanja otpora, trgovci ljudima koriste još brojne druge nečine porobljavanja i držanja žena u podređenom položaju, a to su; oduzimanje dokumenata, ograničavanje i nadziranje kretanja, stvaranje ovisnosti o drogi i alkoholu, koju žrtva i sama može razviti kako bi otupjela te na taj način preživjela konstantno zlostavljanje i silovanje.

Kada se govori o trgovanju ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja još je jedna komponenta veoma bitna, a to je dužničko ropstvo. Budući da žene koje odluče potražiti posao van svoje zemlje nemaju sredstava za put, vrbovatelji i/ili agencije za zapošljavanje im obećaju da će oni to srediti, jednako kao i dokumente te radne dozvole. Na odredištu, često prilikom samog suočavanja sa stvarnom istinom posla kojeg će obavljati im biva rečeno da će biti slobodne onoga trena kada vrate sve ono što je trgovac na njih potrošio. Međutim svakim danom taj dug raste i rijetko koja žrtva trgovanja ga uspije vratiti.

Ipak dio žena se uspije spasiti uz lanca trgovanja. U najvećem broju slučajeva žene su spašene operativnim radom policije, tj. racijama u noćnim klubovima i barovima. Jednom dijelu žena u bijegu su pomogli klijenti dok dio uspije sam pobjeći. U Hrvatskoj najveći broj žrtava je otkriven operativnim radom policije, 38; međunarodne organizacije su ih otkrile 5, a jednu žrtvu je otkrila nevladina organizacija.(7) Međutim tu njihovim problemima nije kraj. Zbog toga što nemaju dokumente, žrtve trgovanja se nerijetko tretira kao ilegalne migrantice te ih se deportira iz zemlje odredišta. Tako je u Nizozemskoj 2002. godine uhićeno i deportirano skoro stotinu ilegalnih prostitutki, većinom s Balkana i Istočene Europe, etiketirajući ih kao ilegalne migrantice, bez da se itko od policije zapitao je li koja od njih žrtva trgovanja ljudima.(8)  Često zbog toga što su se bavile prostitucijom protiv njih se podižu kaznene prijave pa umjesto da budu tretirane kao žrtve one bivaju kažnjavane. Ako su i identificirane kao žrtve trgovanja ljudima politika određenih zapadno Europskih zemalja im uvjetuje dobivanje privremene dozvole boravka ili azila otkrivanjem počinitelja i/ili svjedočenjem na sudu. Kada se vrate u zemlju porijekla ili u svoju zajednicu te žene ne nalaze na prihvaćanje i pomoć od strane iste te bivaju stigmatizirane. Na sreću u zemljama Srednje i Istočne Europe, koje su ujedinio i zemlje porijekla trgovanja ženama ovaj problem je prepoznat te su ustanovljeni kvalitetni programi pomoći, zaštite i reintegracije žrtva trgovanja. Premda je u Hrvatskoj, u zadnje četiri godine, prema službenim podacima do svibnja 2006. godine otkriveno svega 47 žrtava trgovanja ljudima, Hrvatska je veoma brzo razvila sustav identifikacije, pomoći i zaštite za žrtve trgovanja ljudima. Tako, dobivanje privremene dozvole boravka ne uvjetuje se ničim, već identificirana žrtva ima pravo na njega. Jednako tako i policija koja identificira žrtve, stavlja sigurnost i zaštitu žrtve na prvo mjesto bez obzira želi li ona svjedočiti i/ili otkriti ime počinitelja.

Trgovanje ženama ima dalekosežne posljedice za žrtvu. Posljedice su i psihičke i fizičke. Tijekom iskorištavanja žene su prisiljavane na neželjene seksualne odnose silovane su pojedinačno ili grupno. Većina žena nije u mogućnosti uvjetovati siguran seks što za posljedicu ima zarazu s nekom od spolno prenosivih bolesti i neželjene trudnoće, nakon kojih su žene prisiljene na prisilne pobačaje, koji opet često ostavljaju posljedicu na njihovo reproduktivno zdravlje. Neke od fizičkih posljedica žrtava trgovanja u svrhu seksualnog iskorištavanja su i akutne i kronične fizičke ozljede i invaliditet, fizičko propadanje koje može dovesti do invaliditeta i smrti. Zlostavljanje i seksualno iskorištavanje ostavlja dugotrajne posljedice i na mentalno zdravlje žena. Veliki broj žena boluje od kronične tjeskobe, gubitka pamćenja, disocijacije ličnosti, depresija, psihosomatskih bolest, ovisnosti, agresivnosti, gubitka povjerenja u druge srama, osjećaja krivnje i brojnih drugih psihičkih poremećaja. Zbog traume koju žrtve trgovanja u svrhu seksualnog iskorištavanja prolaze kod određenog broja njih je zamijećen i posttraumatski stresni sindrom.

Zaključak

Trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja u posljednjih dvadesetak godina je zaprimio neslućene razmjere. Procjenjuje se da između 5.000 do 150.000 žena postanu žrtve trgovanja svake godine u Zapadnoj Europi, a procjenjuje se da između 10.000 do 200.000 žrtava godišnje prođe preko Balkanskih zemalja (Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Cipar, Grčka, Makedonija, Rumunjska, Srbija i Crna Gora, Turska)(9). Kao što se pokušalo pokazati u članku korijeni problema su mnogostruki i složeni, kao i same posljedice za žrtve. Međunarodna zajednica, državne institucije i nevladine organizacije su prepoznale problem i rade na njegovom rješavanju, premda primjeri iz prakse pokazuju  kako se rješavanje većinom svodi na gašenje požara. Korijeni problema trgovanja ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja su mnogostruki i složeni, a usko su povezani uz probleme organiziranog kriminala, migracija, globalizacija, tranzicije, neravnopravnosti spolova, feminizacije siromaštva kao i osnovne ljudske čežnje za boljim životom. Ali ipak trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja je ljudsko pravni problem i kao takvom mu se treba pristupiti, ako se barem malo želimo približiti rješenju ovog problema.

Literatura i napomene:

(1) Maralek, Viktor 2006. Nataše, Nova globalna seksualna trgovina. Zagreb: Prometej.
(2) Tako je 1993. godine bivši Ruski ministar rada Gennady Melikyan izjavio kako će nezaposlenost žena biti zanemarena sve dok ne dođe dan kada će svi Ruski muškarci biti zaposleni. Caldwell, G., Galster, S., Steinzor, N., 1997. «Crime & Servitude: An Exposé of the Traffic in Women for Prostitution from the Newly Independent States» presented at an international conference on “The Trafficking of NIS Women Abroad,”
(3) Osnovna razlika između trgovanja i krijumčarenja je ta što kod krijumčarenja kada krijumčarena osoba pređe granicu njena veza s krijumčarom prestaje.
(4) Istraživanja i studije slučaja su pokazale da mnoge žene i djeca koje su iskorištavane u seks industriji su lošeg ekonomskog statusa te da su bile žrtve seksualnog i drugih oblika nasilja u obitelji, vidi Farley, M. i Barkan, H. 1998. «Prostitution, Violence against Women and Postr-Traumatic Stress Disorder.», Women and Health, 23, 37.
(5) Autorica članka smatra da je veoma mali, čak zanemariv broj ženama u prostituciji dobrovoljno, tj. da je ženama za koje se smatra da su dobrovoljno u prostituciji ta odluka jedna od mnogih mogućnosti između kojih su mogle birati, već da su i one na neki način bilo zbog obiteljske, bilo zbog ekonomske situacije jesu prisiljene se baviti prostitucijom.
(6) Vocks,J.,i Nijboer,J. 2000. «The Promise Land: AsStudy of Trafficking in Women from Central and Eastern Europe in the Netherlands», istraživanje je citirano u Monzini, P. 2005. Sex, Traffic; Prostitution, Crime and Exploitation, London: ZED Books
(7) Potrebno je naglasiti da je policija ta koja prema Protokolu za identifikaciju, pomoć i zaštitu žrtava trgovanja ljudima, vrši identifikaciju žrtava, dok se do saznanja o mogućim žrtvama može doći operativnim radom policije tako i saznanjima dobivenima putem SOS telefona koje vode tri nevladine organizacije te saznanjima međunarodnih organizacija i drugih institucija i organizacija uključenih u suzbijanje trgovanja ljudima u Hrvatskoj.
(8) Vidi: Research based on case studies of victims of trafficking in human beings in 3 EU Mamber states. str 256. web stranica http://www.ontheroadonlus.it/rootdown/RapIppocra.pdf (pogledano 23.siječnja 2007.)
(9) Ovu procjenu je napravio Europski Institut za kontrolu i prevenciju kriminala (HEUNI). Web stranica www.unicri.it/wwk/related/pni/docs/2003/heuni_wkshp.ppt (pogledana 24.siječnja 2007.)