Deklaracija Odbora stranaka Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji o provedbi Konvencije tijekom pandemije COVID-19

Odbor stranaka Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) izdao je deklaraciju u kojoj poziva države koje su ratificirale Konvenciju da istu koriste kao izvor smjernica za kreiranje različitih mjera i strategija tijekom trajanja pandemije COVID-19.

Odbor stranaka Istanbulske konvencije,

• prepoznaje da se države članice Vijeća Europe suočavaju s izazovima u zaštiti svog stanovništva od prijetnje pandemije COVID-19,
• konstatira da nasilje nad ženama i djevojčicama, kao i nasilje u obitelji, ima tendenciju porasta u kriznim vremenima, što potvrđuju i podaci broja prijavljenih slučajeva pojedinih oblika nasilja u svijetu i brojnim zemljama članicama Vijeća Europe,
• svjestan je potencijalnog učinka poduzetih mjera kao odgovor na trenutnu krizu, naročito mjera izolacije, u smislu povećane izloženosti žena i djevojaka svim oblicima rodno uvjetovanog nasilja, uključujući seksualno nasilje, nasilje u obitelji, i tzv. nasilje iz časti, 
• ima na umu kako je rizik posebno visok za žene i djevojke koje pripadaju ranjivim skupinama i/ili su u riziku od višestruke diskriminacije (žene s invaliditetom, žene u prostituciji, žene starije životne dobi, migrantkinje, tražiteljice azila),
• podsjeća na važnost promoviranja koordiniranog i holističkog odgovora na zajedničke izazove koji su u skladu s vrijednostima i standardima Vijeća Europe temeljenim na poštivanju vladavine zakona, demokracije i ljudskih prava,
• želi pružiti smjernice državama članicama te drugim državama u znak potpore njihovom nastojanju da i dalje nastave sprječavati nasilje nad ženama te nasilje u obitelji u trenutnim izazovnim okolnostima,

Nakon savjetovanja sa Skupinom stručnjaka/inja Vijeća Europe za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (GREVIO):

• podsjeća da načela i zahtjevi Istanbulske konvencije pružaju okvir za osmišljavanje i provedbu mjera  osiguranja ravnopravnosti žena i muškaraca te suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, a koji se primjenjuje u svakom trenutku i poprima daljnji značaj u trenutnom javnom izvanrednom stanju uzrokovanom izbijanjem pandemije COVID-19;
• naglašava obvezu država potpisnica Istanbulske konvencije da i dalje revno poduzimaju mjere za sprečavanje, istragu, kažnjavanje i pružanje odštete za djela kažnjiva Konvencijom, u skladu sa svojim obavezama prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima;
• pozdravlja pristup onih država članica koje su na inovativni  način prilagodile svoje institucionalne reakcije na nasilje u svijetlu trenutne pandemije te poziva države Stranke da podrže obaveze propisane Istanbulskom konvencijom te pojačaju mjere potrebne za zaustavljanje nasilja;
• skreće pozornost država Stranki na Aneks ove Deklaracije koji nudi konkretne primjere mogućih postupaka koje treba poduzeti prilikom suočavanja s pandemijom COVID-19;
• priznaje potrebu za nastavkom razmjene i suradnje između članova/ica i promatrača Odbora stranaka radi rješavanja dugoročnog utjecaja i bilo kojeg propusta tijekom trenutne krize, na žene žrtve nasilja te nasilja u obitelji, istovremeno osiguravajući potpuno poštivanje načela i zahtjeve Istanbulske konvencije te djelujući kroz pristup koji je usmjeren na žrtve i utemeljen na ljudskim pravima.

ANEKS

Moguće mjere i strategije koje se mogu primijeniti tijekom pandemije COVID-19
u skladu s Istanbulskom konvencijom

INTEGRIRNE POLITIKE

• U skladu s člankom 6. (Rodno osjetljive politike): države stranke bi trebale uključiti rodnu perspektivu prilikom osmišljavanja i provedbe strategija za borbu protiv pandemije COVID-19. Navedeno uključuje mjerenje utjecaja donesenih mjera na žene i djevojčice i njihovu izloženost rizicima različitih oblika rodno uvjetovanog nasilja poput partnerskog nasilja i nasilja u obitelji, uhođenja, seksualnog uznemiravanja, prisilnih brakova i seksualnog nasilja uključujući i elektroničko nasilje, kao i potencijalni učinak na djecu svjedoke/inje tih oblika nasilja.
• U skladu s člankom 7. (Sveobuhvatne i koordinirane politike): države stranke trebaju koliko je to moguće, održavati i jačati međuinstitucionalne mehanizme koordinacije u razvoju i provedbi politika za suzbijanje nasilja nad ženama tijekom pandemije. Procesi koji uključuju sve relevantne aktere, uključujući organizacije civilnoga društva i organizacije za ženska prava, regionalnu i lokalnu vlast trebaju utvrditi stvarno stanje i potrebe žrtava te mogu utvrditi  razinu pružanja usluga i trebaju li pružatelji usluga dodatna sredstva (primjerice skloništa za žene i djecu žrtve nasilja koja moraju provesti mjere osiguranja potrebne udaljenosti  i izolacije zaraženih osoba što može predstavljati izazov za njih jer nemaju potrebne uvjete za to).
• U skladu s člankom 8. (Financijski resursi) i člankom 9. (Nevladine organizacije i civilno društvo): države članice trebaju utvrditi dostatnost financijskih i ljudskih resursa za pružanje usluga, uključujući usluge koje pružaju organizacije civilnog društva, kako bi adekvatno odgovorile na pojačane potrebe za vrijeme pandemije COVID-19.
• U skladu s člankom 11. (Prikupljanje podataka i istraživanje): države članice trebaju prikupiti sve podatke na osnovu kojih mogu procijeniti moguć porast zahtjeva za pomoć žrtava rodno uvjetovanog nasilja. Podatke treba prikupiti od strane stručnih službi za podršku, linija za pomoć te organizacija civilnoga društva. Prikupljeni podaci neizmjerno su bitni za osiguranje mjera za sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama i u skladu su sa potrebama tijekom pandemije te služe kao izvor informacija i u budućnosti.

PREVENCIJA

• U skladu s člankom 12. (Opće obveze) i člankom 13. (Podizanje razine svijesti): države članice trebaju provoditi mjere i aktivnosti (poput izjava za medije, medijskih kampanja) s ciljem širenja svijesti o povećanom riziku od nasilja nad ženama i djevojkama za vrijeme pandemije te osigurati dostupnost informacija o mjestima pomoći i podrške za osobe koje su preživjele ili doživljavaju rodno uvjetovano nasilje. To primjerice može uključivati distribuciju različitih materijala primjerice u trgovinama i ljekarnama. Poželjno je da informacije, brošure i letci budu dostupni na različitim jezicima.
• U skladu s člankom 15. (Usavršavanje stručnih osoba): države članice trebaju razmotriti poduzimanje mjera za podizanja svijesti o rodno uvjetovanom nasilju za državne i javne službenike/ice koji djeluju u ključnim sustavima (npr. zdravstveni sustav, pravosudni sustav, policija), o potencijalnom utjecaju mjera poput socijalnog distanciranja, zatvaranja i uvođenja policijskog sata kao i utjecaj ekonomskih i socijalnih posljedica pandemije na žene i djecu koje žive u nasilnim odnosima i okruženjima. Vlasti bi trebale poticati stručnjake/inje poput odvjetnika/ca i osoblja zaposlenog u servisima koje pružaju usluge žrtvama da koriste postojeće edukativne resurse (online tutoriale, webinare i sl.) razvijene na nacionalnoj i međunarodnoj razini (primjerice online edukacija o ljudskim pravima za pravne stručnjake/inje na temu nasilja nad ženama i nasilja u obitelji  koju je razvilo Vijeće Europe).
• U skladu s člankom 16. (Preventivna intervencija i terapijski programi): države članice trebaju oglašavati postojeće programe namijenjene počiniteljima nasilja gdje nasilni muškarci mogu potražiti pomoć putem telefonskih linija ili kroz online programe koji su prigodni u trenutcima potrebe održavanja socijalnog distanciranja.
• U skladu s člankom 17. (Sudjelovanje privatnog sektora i medija): države članice trebaju potaknuti partnerstvo s nacionalnim i lokalnim medijima kako bi se intenziviralo izvještavanje o povećanim rizicima nasilja za žene i djevojke u vrijeme pandemije COVID-19 te mogućnostima pomoći i podrške.

ZAŠTITA

• U skladu s člankom 19. (Informacije): države članice trebaju razviti ciljane informativne kampanje te načine kako doći do žrtava rodno uvjetovanog nasilja kojima je pristup informacijama o dostupnim uslugama podrške te zakonskim mjerama ograničen ili onemogućen zbog samoizolacije i/ili života s nasilnim partnerom/icom.
• U skladu s člankom 20. (Opće usluge potpore), člankom 22. (Specijalizirane usluge podrške), člankom 23. (Skloništa) i člankom 24. (telefonske SOS linije): države članice trebaju omogućiti, uz pridržavanje svih sigurnosnih protokola, nesmetan rad savjetovališta, skloništa i SOS linija koje pružaju usluge podrške i pomoći te smještaja žrtava svih oblika nasilja koje pokriva Konvencija, kao i službi zaštite i podrške djeci žrtavama/svjedocima tih djela. Navedeno potencijalno uključuje osiguravanje dodatnih financijskih sredstava, prilagođavanje kapaciteta, razvoj alternativnih načina pružanja usluga (online putem, otvaranje platformi za savjetovanje) te dostupnost informacija posebno ranjivim skupinama poput migrantkinja.

KAZNENI PROGON

• U skladu s člankom 49. (Opće obveze): države članice trebaju osigurati ženama žrtvama mogućnost prijave nasilja kroz nove online kanale za prijavu zločina te upotrebom kodne riječi u primjerice ljekarnama kada žrtve mogu alarmirati zaposlenike/ce da im se događa nasilje. Države članice pritom trebaju paziti na jezičnu barijeru i specifične potrebe rizičnih skupina žena.
• U skladu s člankom 50. (Brzi odgovor, sprečavanje i zaštita): u mnogim državama članicama pandemija je uzrokovala usporen rad sudova i odgodu saslušanja a sigurnost žena žrtava nasilja i njihove djece trebaju biti prioritet u situaciji pandemije te države članice i dalje trebaju poštivati preuzete obveze i  osigurati adekvatno i brzo provođenje zakona i pravosudne vlasti.
• U skladu s člankom 51. (Procjena opasnosti i upravljanje rizikom): države članice trebaju nastaviti vršiti individualnu procjenu ozbiljnosti situacije i rizika od ponovljenog nasilja, pri čemu je pritvor počinitelja za slučajeve visokog rizika preferirana opcija kada god je to moguće. U slučajevima kad je to zbog pandemije otežano, obavezno obavijestiti žrtvu o tome i uzeti u obzir opasnost za žrtvu.
• U skladu s člankom 52. (Hitni nalozi za udaljavanje) i člankom 53. (Mjere zaštite i zabrane približavanja): države članice trebaju nastaviti izdavati mjere zaštite, zabrane približavanja i pristupa žrtvama rodno uvjetovanog nasilja čime se osigurava pravilno upravljanje rizikom.

Izvor: https://rm.coe.int/declaration-committee-of-the-parties-to-ic-covid-/16809e33c6n-cases-of-violence-against-women