Follow up sastanak “Primjena Protokola o postupanju u slučaju seksualnog nasilja”
Dana 22.10.2015. godine održan je follow up sastanak “Primjena Protokola o postupanju u slučaju seksualnog nasilja” u hotelu Dubrovnik, u Zagrebu. Follow up sastanak bio je završna aktivnosti nakon održanih triju jednodnevnih edukacija u Zagrebu, Osijeku i Zadru tijekom 2015. godine.
Nakon uvodnog predstavljanja Ženske sobe – Centra za seksualna prava od strane dr. sc. Maje Mamule, koordinatorice Ženske sobe, te projekta “Moj glas protiv nasilja!” u okviru kojeg se navedena aktivnosti i održala, sudionici i sudionice follow up sastanka su se predstavili/e.
Tijekom sastanaka su sudionici i sudionice imali/e priliku iznositi pojedinačne slučajeve na kojima trenutno rade, ili su radili/e, te na taj način podijeliti iskustva dobrih praksi, kao i onih prepreka na koje su naišli/e u sustavu. S gledišta policijskih službenika/ca, istaknuti su problemi kao što je nedovoljan broj policijskih službenica za uzimanje iskaza i rad sa osobama ženskog roda u slučaju prijave silovanja/pokušaja silovanja, dugotrajnost postupka uzimanja iskaza i dokumentiranja materijalnih dokaza te dodatna viktimizacija osobe koja je preživjela seksualno nasilje. Policijski službenici/ce su istaknule kako poteškoću predstavlja i fotografiranje od strane policijskog službenika/ce prilikom ginekološkog pregleda, što je u tom slučaju jedino moguće, a što osobama koje su preživjele seksualno nasilje predstavlja dodatno stresnu situaciju.
Maja Mamula je istaknula da osoba koja je preživjela seksualno nasilje treba dati pristanak na sve radnje u kojima (ne)sudjeluje te je iz tog razloga veoma važna stavaka u “Protokolu” o informiranom pristanku na ginekološki pregled. Jako je bitno objasniti osobi što je ginekološki pregled, što će on sve obuhvatiti te je ozbiljan problem ako se informirani pristanak ne dobije.
Kao posebna gošća sastanka, profesorica Liz Kelly sa Sveučilište London Metropolitan, Ravnateljica Odjela za studije o nasilju nad ženama i djecom, Ujedinjeno Kraljevstvo, sudionike i sudionice follow up sastanka upoznala je sa postupanjem policijskih službenika/ca u Ujedinjenom Kraljevstvu. Istaknula je da svi policijski službenici/e i doktori/ice obavezno traže pristanak tijekom cijelog postupka jer samo silovanje je upravo sam gubitak kontrole nad vlastitim tijelom i nepristajanje na zločin koji se osobi dogodio, tako da je za osobu koja je preživjela seksualno nasilje vraćanje kontrole natrag iznimno važno.
Također je u usporedbi sa zakonodavstvom Hrvatske istaknula da minimalna zapriječena zatvorska kazna za silovanje u Ujedinjenom Kraljevstvu iznosi 5 godina, dok je maksimalna kazna doživotna.
Suradnja policije i zdravstvenih ustanova prilikom procesuiranja također je bitna jer izostankom samo dijela ginekološkog ili zdravstvenog pregleda, sveukupni slučaj može biti odbačen kao nevaljan ili zbog manjka dokaza.
Branka Žigante Živković, sutkinja Visokog prekršajnog suda u Zagrebu, podsjetila je kako je sa osobama koje se preživjele seksualno nasilja bitno raditi i proraditi traumu kako bismo smanjili broj slučajeva u kojima se osobe vraćaju natrag počinitelju. Dodala je kako nikako ne smijemo zaboraviti i na razloge kao što su ekonomska/financijska nesigurnost te koje nemaju riješeno stambeno pitanje te općenite sigurnosti osobe koja je preživjela obiteljsko nasilje
U daljnjoj diskusiji naglasak je stavljen na osobe s invaliditetom te osobe s intelektualnim poteškoćama koje su u velikom broju slučajeva žrtve seksualnog nasilja. Maja Mamula istaknula je kako je u takvim slučajevima najmanji broj prijava policiji.
Nadalje je otvoreno pitanje prijave u slučaju sumnji u seksualno nasilje i/ili seksualno nasilje nad djecom. Predavačice su istaknule kako je prema Protokolu svaka službena osoba dužna prijaviti ne samo zločin nego i sumnju u seksualno nasilje.
Prema iskustvo rada Ženske sobe, ali i drugih organizacija i institucija, Maja Mamula je istaknula problem s kojim se u praksi susrećemo kada je u pitanju pravo na antibiotik širokog spektra u slučaju silovanja. Antibiotik je često nedostupan te onda dolazi do problema nabavke istoga.
Sudionici i sudionice izmijenili/e su još nekoliko slučajeva s kojima su se susretali/e u svom svakodnevnom radu te zaključili follow up sastanak s premisom da je međusektorska suradnja iznimno potrebna. Suradnja svih uključeni u otkrivanje i suzbijanje seksualnog nasilja kao i u pružanje i zaštite osoba izloženim seksualnom nasilju propisana je i Protokolom o postupanju u slučaju seksualnog nasilja.
Iz održanog sastanka bilo je vidljivo kako su sudionici/e vrlo dobro upoznati s Protokolom te kako je njegova implementacija na vrlo dobrom putu.
Follow up sastanak sastavni je dio projekta Ureda za ravnopravnost spolova Republike Hrvatske “Moj glas protiv nasilja” koji financijski podržava Europska unija (u okviru Programa Zajednice za zapošljavanje i socijalnu solidarnost – Progress). Ženska soba i CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje partnerske su organizacije na projektu “Moj glas protiv nasilja!”.