Svibanj, 2004
Ovaj tekst razmatra različite rezolucije, nedavno odobrene na 60. zasjedanju Komisija za ljudska prava Ujedinjenih naroda. Naglasak je stavljen na rezoluciju o seksualnoj orijentaciji i na rezolucije koje se tiču seksualnih i reproduktivnih prava i rasne diskriminacije.
Ana Elena Obando, WHRnet
SADRŽAJ
Činjenice i procesi
Fundamentalistički blokovi i savezništva
Korisne rezolucije
Činjenice i procesi
2003. godine brazilska vlada inicirala je rezoluciju o seksualnoj orijentaciji i ljudskim pravima radi njenog predlaganja Komisiji za ljudska prava Ujedinjenih naroda (CHR). S obzirom na to, organizacije uključene u međunarodni lezbijski, gej, biseksualni i transrodni (LGBT) pokret suočile su se sa sustavom UN-a. 29.03.2004., Brazil je obaviješten da ne može predložiti svoju rezoluciju o seksualnoj orijentaciju zbog intenzivnog pritiska iz Organizacije Islamskih Konferencija, Vatikana i desnih protestanata.
Unatoč ovom koraku u natrag, LGBT pokret imao je priliku učiti o procesima i strategijama UN-a i na njih utjecati. Kako su LGBT aktivisti/ce zajednički i strateški radile/i sa zajednicama za ljudska prava žena, iza njih su godine rada unutar i izvan UN-ovog sustava okvira ljudskih prava. Korištenje UN-ovog sustava je jedna od višestrukih strategija LGBT pokreta. Proces nastao kroz rezoluciju vodio je stvaranju međuregionalnih savezništava unutar i izvan pokreta. Koalicija aktivista/ica osnažila je civilno društvo u smislu prepoznavanja kršenja prava na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta i unaprijedila građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava na nacionalnom nivou.
S obzirom na trenutačnu međunarodnu političku klimu i daljnje kretanje u smjeru desnih konzervativnih savezništava, vjerojatno je da rezolucija o seksualnoj orijentaciji neće biti odobrena sljedećih godina. Temeljna promjena može ovisiti o rezultatima nadolazećih predsjedničkih i parlamentarnih izbora širom svijeta.
Što se tiče rezolucije o seksualnoj orijentaciji, mogući su sljedeći izazovi. Ukoliko prođe, rezoluciji nedostaju mehanizmi praćenja, specifični za nepoštivanje seksualne orijentacije, a osim toga ona ne zahtjeva nacionalnu zakonodavnu reformu. Ipak, ukoliko bude odobrena, postat će ideološki obvezujuća i njezina se formulacije tada može upotrijebiti u drugim rezolucijama i antidiskriminacijskom zakonodavstvu, kao i za kreiranje nacionalnih mehanizama praćenja njezinog provođenja. U međuvremenu, nekoliko Posebnih izvjestitelja/ica (Nasilje protiv žena, Torturi, izvan-sudskim, masovnim i arbitrarnim pogubljenjima) je inzistiralo na prijavljivanju slučajeva kršenja LGBT prava. One/i zahtijevaju upotrebu postojećih ljudskih prava i mehanizama za praćenje poštivanja protokola koji su na snazi.
Uz ovaj povijesni napredak, Generalni sekretar UN-a, Kofi Annan, promovira LGBT prava kroz priznavanje pogodnosti istospolnim parovima koji rade za UN i državljanima/kama zemalja kao što su Australija, Belgija, Kanada, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Norveška, Novi Zeland i Švedska koje su već priznale takve pogodnosti. Dok je Organizacija Islamskih Konferencija odbila ovaj prijedlog, podržale su ga Latino-američka i Karipska grupa (GRULAC) i Europska unija (EU), ukazujući tako na otvaranje novih prostora za raspravu oko LGBT prava.
Unatoč tome što je to druga odgoda rasprave i odobravanja rezolucije o seksualnoj orijentaciji, postignut je konsenzus oko odgode rezolucije. Nije bilo drugačijih inicijativa (no no-action motions) od strane glasača/ica i pitanje ostaje na dnevnom redu za sljedeću godinu. Postignut je povijesni konsenzus, naime, delegati/kinje su se složile/i da je rezolucija o seksualnoj orijentaciji sporno pitanje i da zaslužuje intenzivnu raspravu. Osim toga, nekoliko vlada 1 iznijelo je mišljenje u prilog seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu, a Povjerenstvo (putem oralnih intervencija), nekoliko Posebnih izvjestitelja/ica (nasilje protiv žena, torturi, izvan-sudskim, masovnim i arbitrarnim pogubljenjima), Posebni izaslanik Generalnog sekretara UN-a za zaštitu ljudskih prava, predstavnici/e zemalja i druge organizacije za ljudska prava (putem panela), saslušale/i su LGBT glasove svjetskog Juga (kao i Sjevera).
Daljnji rad na ovim akcijama daje pokretu priliku da procijeni i razvije strategiju kako najbolje proširiti i promovirati poštivanje unutar kulture ljudskih prava.
Fundamentalistički blokovi i savezništva
Kako je Komisija za ljudska prava mjesto na kojem se raspravljaju ideološke vrijednosti, principi i norme međunarodnih zakona o ljudskim pravima često se pažljivo propituju i bivaju izloženi/e prijetnjama.
2004., kao i prethodnih godina, rezolucija o seksualnoj orijentaciji osporena ja kako zbog političkog, tako i zbog religijskog konzervativizma. Na primjer, Organizacija Islamskih Konferencija (sa 57 zemalja članica i tri sa statusom promatračica: 27 iz Azije, 27 iz Afrike 2, jedna iz Europe i dvije sa Američkog kontinenta) predvođene Egiptom i Pakistanom, ponovo se izjasnila da bi prihvaćanje rezolucije o seksualnoj orijentaciji bilo smatrano uvredom 1.2 milijardi Muslimana na svijetu.
Osim toga, katolički konzervativci (vidljivo u enciklikama Pape Ivana Pavla II i Vatikanskim dokumentima) inzistirali su na dvama osnovnim principima: seksualna apstinencija i odbacivanje laicizma. Vatikan je tvrdio da nepostojanje definicije seksualne orijentacije unutar instrumenata UN-a može voditi razornim učincima. Na primjer, može ozakoniti spontane porive i seksualne impulse čime bi se jako ugrozilo pravo drugih na javni red, javno zdravlje i moral (veoma opasan argument). Uz to, tvrdili su da rezolucija, LGBT grupama daje presedan za traženje jednakog tretmana što se tiče istospolnog braka ili usvajanja djece; da terminologija usvojena u UN-u ne uključuje seksualnu orijentaciju kao razlog diskriminacije, da seksualna orijentacije osobe ne smije biti izvor novih prava; da drugi pravni sustavi ne smiju pratiti europski model uključivanja seksualne orijentacije kao osnove za diskriminaciju; da Deklaracija iz Santiaga, Regionalne američke konferencije, koja uključuje pojam «seksualna orijentacija», nije obvezujuća i da Pod-komisija za prevenciju diskriminacije i zaštitu manjina ne smije provoditi istraživanja u svrhu modificiranja međunarodnog zakonodavstva o nediskriminaciji .
Integrirani kršćanski pristup SAD-a izrazila je ambasadorica Ellen Sauerbrey, predstavnica SAD-a u UN-ovom Povjerenstvu za status žena. Tokom III svjetskog kongresa obitelji, održanom u Mexico City-u u ožujku 2004, Sauerbrey je iznijela da su ideološke vrijednosti koje njezin Predsjednik podupire unutar UN-a: status majke, roditeljska odgovornost, heteroseksualni brak kao sredstvo prokreacije, heteroseksualna obitelj kao prirodna i temeljna jedinica društva, apstinencija “kao poželjan, najodgovorniji i najzdraviji izbor za adolescente/ice koji/e nisu u braku”, zabrana ljudskog kloniranja, i vladina politika protiv pobačaja koja ograničava sredstva za pobačaje u inozemstvu. Očito je da je propustila spomenuti rat, siromaštvo i slične sredstva koja također dovode do raspadanja obitelji.
U skladu sa ovom pozicijom, SAD su bojkotirale raspravu o seksualnim i reproduktivnim pravima i zdravlju i iskoristile svoju glasačku moć unutar Komisije za ljudska prava za sustavno suprotstavljanje svakom pokušaju proširivanja rezolucija. Ovakvo ponašanje SAD iskazale su i na Povjerenstvu za gospodarstvo za Latinsku Ameriku i Karibe Ad Hoc Odbora za populaciju i razvoj u Santiagu, Čile. Tamo su se suprotstavile političkoj deklaraciji tvrdeći da nije prepoznala prava i odgovornosti roditelja u odlukama koje utječu na seksualno i reproduktivno zdravlje njihove djece, te da vlade moraju podupirati obitelji u učenju njihove djece odgovornom seksualnom ponašanju ili odgađanju seksualne aktivnosti. Osim toga, tokom sastanka UN-ovog Povjerenstva za status žena, SAD su odbile potvrditi Akcijsku platformu IV Svjetske konferencije o ženama.
Od kraja Hladnog rata, tvrda liniji američke republikanske desnice, sa uporištem u industriji oružja i velikim naftnim korporacijama, pokušava provesti svoj imperijalistički projekt osiguravajući da ključna mjesta donošenja odluka u nacionalnoj zakonodavnoj, izvršnoj i sudbenoj vlasti pripadaju njihovim članovima/icama. SAD su još uvijek najveća svjetska ekonomska sila. Njihov bruto nacionalni dohodak je 11 milijardi $ godišnje a njihov vojni budžet jednak je ukupnim vojnim troškovima ostatka svijeta. Ovo, naravno, olakšava njihovim vojnim snagama i jakom ekonomskom i političkom utjecaju da prodire u svijet, posebno na Jug.
Jedan od planova Bushove administracije čini se ima namjeru pokazati neučinkovitost UN-a u odnosu na Kongres SAD-a. Njihovo uvjerenje je da sustavno obezvređivanje UN-a nužno nameće njihovu relativnu međunarodnu moć. U skladu sa njihovim planom globalne militarizacije, administracija je zaineresiranija za prenošenje svojih sredstava institucijama koje provode njihovu hegemoniju, nego za legitimizaciju onih, kao što je UN, koji teoretski mogu dovesti u pitanje Bushovu moć.
U Europskom parlamentu, Europska unija je odobrila rezoluciju o pravima, prioritete i preporuke za 60. zasjedanje Komisije za ljudska prava, B5-0000/2004 N. 19, i zatražila od predsjedništva da djeluje u korist brazilske inicijative o diskriminaciji na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta. To bi osiguralo da će pitanje ostati na dnevnom redu. Europska unija podržava većinu rezolucija o seksualnoj orijentaciji, zdravlju, nasilju protiv žena, arbitrarnim pogubljenjima i obrazovanju (ne i rezoluciju o rasizmu). Međutim, očite podjele unutar država članica Europske unije o određenim pitanja blokirala su potpunu podršku pred Komisijom.
Nadalje, utjecaj na stajališta država unutar međunarodne arene ima terorizam. 11. rujan 2001., koji je rezultirao američkom anti-terorističkom politikom, a posljedično i invazije na Afganistan i Irak, imaju direktan utjecaj na podijeljenost između europskih država. Teroristički napadi na stanicu Atocha u Madridu preokrenuli su španjolske predsjedničke izbore u korist Rodrigueza Zapatera 3, te poremetili europsku politiku. Španjolska, koja se pridružila savezu SAD-a i Velike Britanije, nedavno je povukla svoje trupe iz Iraka kao primjer svoje nove vanjske politike. To je, u ideološkom smislu, Španjolsku dovelo bliže francusko-njemačkom savezu i udaljilo je od Velike Britanije, Poljske i drugih zemalja kao što su Portugal, Danska, Italija i Češka Republika, koje su podržavale Bushovu administraciju tokom rata.
Trenutno, koalicije se izgleda definiraju ovisno o njihovoj poziciji u odnosu na SAD. Ovo dakako varira ovisno o pitanjima. Na primjer, tokom Pete ministarske konferencije Svjetske trgovačke organizacije (WTO, Fifth Ministerial Conference) u Cancún-u, SAD i Europska unija su stvorile savez kako bi očuvale sustav carinske zaštite u poljoprivredi, što je dovelo do stvaranja protukoalicije između Brazila, Indije i Kine.
U pokušaju da smanji brazilsku nacionalnu krizu, administracija Luis-a Inázio-a “Lula-e” da Silva-e, nastoji od Brazila napraviti većeg međunarodnog „igrača”. Sa populacijom od 179 miliona, najvećim tržištem u Latinskoj Americi i novim ekonomskim savezima sa Indijom (populacija 1,1 milijarda), Kinom (1,3 milijarde), Južnom Afrikom (46,4 miliona) i Organizacijom islamskih Konferencija (57 država iz Azije, Afrike, Europe i Američkog kontinenta). Brazil je, isto tako, učvrstio svoju poziciju o razoružavanju, genetici i načinu upravljanja i iskazao ambiciju za trajnim članstvom u Vijeću sigurnosti UN-a. Očekuje se i više promjena unutar globalne raspodjele moći i međunarodnog donošenja odluka, i to ne samo unutar UN-a, već unutar međunarodne arene.
Odgoda rezolucije o seksualnoj orijentaciji također je posljedica trenutačnih političkih okolnosti koje Brazil pokušava odvagnuti. Kako Lula da Silva pokušava obnoviti moć pregovaranja svoje vlade i traži saveznike, politička volja Brazila da podrži rezoluciju unatoč protivljenju iz Organizacije Islamskih Konferencija i SAD-a je dovedena u pitanje.
Južna Afrika , Brazil i Argentina imaju zajedničku vanjsko političku orijentaciju pogodnu za društvene pokrete . Vlada Argentine je, na primjer, odlučila smanjiti izvoz plina u Čile i Urugvaj, uvoziti plin iz Bolivije i Venezuele, i kupovati električnu energiju iz Brazila. Argentina, Brazil i Meksiko bile su tri GRULAC zemlje koje bi otvoreno podržale rezoluciju o seksualnoj orijentaciji da nije bilo jasnog izraza pritiska koji su, već karakteristično, Vatikan i SAD izvršili na Latinsku Ameriku.
Sa nadolazećim izborima u SAD-u, Bushova je administracija intenzivirala svoje pritiske na zemlje Južne i Srednje Amerike kako bi ušle u Područje slobodne trgovine među Amerikama (FTAA) i slične bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini. Kako je El Salvador objavio povlačenje svojih trupa iz Iraka, pritisak SAD-a bio je usmjeren na to da salvadorski Kongres ratificira bilateralni sporazum koji državljanima SAD-a daje imunitet kojim bi se zabranilo da budu izvedeni pred Međunarodni kazneni sud ( ICC).
Promjena administracije u SAD-u mogla bi promijeniti određene aspekte trenutne imperijalističke vanjske politike. Međutim, to bi u velikoj mjeri ovisilo o sastavu Kongresa i njegovoj podložnosti pritiscima konzervativnih korporacijskih interesa. Na samom kraju, zalaganje Demokrata za seksualna i reproduktivna prava bi predstavljalo odstupanje od Bushova fundamentalizma i njegovog utjecaja na zemlje Juga.
Dimenzije Sjever-Jug u međunarodnoj ekonomiji, također, imaju određeni utjecaj na aktivizam. Na svjetskom Jugu, ekonomski i socijalni uvjeti se pogoršavaju kao nikada do sada. Imperativ LGTB pokreta svjetskog Juga je da poveže svoja nastojanja na specifičnim pitanjima, kao što su religijski i ekonomski fundamentalizmi, sa onima aktivista/ica sa Sjevera. U suprotnom, počet ćemo svjedočiti nestanku prava i prostora koji su već osvojeni.
Korisne rezolucije
Rezolucija o ljudskim pravima i seksualnoj orijentaciji (E/CN.4/2003/L.092)
Više od 80 zemalja ima zakone koji inkriminiraju seksualno ponašanje, uz međusobni pristanak, između odraslih osoba istog spola, a najmanje osam zemalja kažnjava takvo ponašanje smrtnom kaznom 4. Prisutni/e aktivisti/ce za LGTB prava ukazali/e su na zakone protiv “javne sablazni”, “nemoralnih radnji i neprirodnih djela”, “morala i društvenih običaja” i na njihovo korištenje da bi se kontrolirala i kršila prava onih koji izgledaju, odijevaju se, govore ili se ponašaju na način koji se smatra različitim od heteroseksualnog. Napomenuli/e su i nedostatak zakona za zaštitu transrodnih osoba.
Nekažnjavanje i nemar policije i sudske vlasti, kao što je vidljivo iz ubojstava u Ciudad Juarez-u, jednaki su nekažnjavanjima koja imaju korijen u fobijama protiv homoseksualaca, lezbijki i transrodnih osoba. Ovaj nemar križa se sa drugim vidovima diskriminacije, kao što su rasa, etnička pripadnost, nacionalnost, klasa, rod itd. Institucije zadužene za provedbu ljudskih prava dovode u pitanje prava LGBT osoba čime naturaliziraju njihovu diskriminaciju i održavaju nevidljivost njihovih prava.
Formulacije o seksualnoj orijentaciji i kršenjima prava LGTB osoba nisu nove u UN-u. Posljednjih godina, Posebna/i izvjestitelj/ica o nasilju protiv žena, Posebna/i izvjestitelj/ica o izvan-sudskim, masovnim i arbitrarnim pogubljenjima i Posebna/i izvjestitelj/ica o torturi, okrutnom, nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju 5 podnijele/i su izvještaje o nasilju protiv LGTB osoba.
Osim toga, tokom Konferencije protiv rasizma u Durbanu, Europska unija, Australija, Brazil i Kanada tražile su uključivanje “seksualne orijentacije” na listu temelja za diskriminaciju, dok su azijske i afričke zemlje bile sklonije upotrebi formulacije Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije i Opće deklaracije o ljudskim pravima. Još značajnije je da je Deklaracija iz Santiaga Među-američke regionalne konferencije uključila pojam “seksualna orijentacija”.
Rezolucija o seksualnoj orijentaciji je od golemog povijesnog značaja iz više razloga. Prvo, njezin nacrt utvrđuje da zlostavljanja na temelju seksualne orijentacije predstavljaju kršenje ljudskih prava. To znači da, kršenja prava na život, a posebno prava na fizički i seksualni integritet na temelju seksualne orijentacije, potpadaju pod zaštitu u okviru ljudskih prava. Drugo, nedostatak prepoznavanja takvih kršenja istaknut je kao protivan, ne samo principu ne-diskriminacije, već i principu univerzalnosti. Treće, ona poziva vlade da promoviraju i štite ljudska prava svih ljudi, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju. Konačno, rezolucija ne uspostavlja nova prava 6 već potvrđuje osnovne principe međunarodnog prava.
Ostaje da se vidi da li će rezolucija sljedeće godine 7 uključiti formulacije o rodnom identitetu 8, koje govore o višestrukim kršenjima prava kojima su izložene transrodne osobe prisiljene da se povinuju muško/ženskim paradigmama. Na primjer, u slučaju transrodnih osoba genitalno sakaćenje kao rezultat operacije, onemogućavanje promjene imena, seksualno i psihičko zlostavljanje od strane članova obitelji do policije – treba izričito biti dio zaštite u okviru ljudskih prava.
Rezolucija o izvan-sudskim, masovnim i arbitrarnim pogubljenjima (E.CN.4/2004/L.56/Rev.1)
Posebna izvjestiteljica o izvan-sudskim, masovnim i arbitrarnim pogubljenjima, Asma Jahangir, u svojim izvještajima od 1999 do 2003 izrazilla je svoje mišljenje u vezi ubojstava LGBT osoba na osnovi seksualne orijentacije. 1999. posvetila je poseban odjeljak svog izvještaja pravu na život i seksualnu orijentaciju. Ove godine opisala je nekoliko oblika kršenja prava na život i inzistirala na jačanju mehanizama kako bi se izbjegao genocid, zločini protiv čovječnosti i nekažnjavanje. Osim toga, izrazila je svoje protivljenje smrtnoj kazni nakon kojeg su SAD tvrdile da za to nije imala ovlasti. Usprkos tome, mandat izvjestiteljstva je obnovljen ove godine.
Švedska delegacija predložila je Rezoluciju o izvan-sudskim, masovnim i arbitrarnim pogubljenjima koja je usvojena većinom (39 za, 12 suzdržanih i dvije države nisu glasale: Kuba i Mauritanija), s preporukom, u paragrafu 6, da države članice imaju obvezu štititi pravo na život svih ljudi pod svojom jurisdikcijom i pravodobno i u potpunosti istražiti sva ubojstva počinjena u ime strasti, časti ili bilo koje druge diskriminacije, uključujući seksualnu orijentaciju.
Američki pritisak promijenio je formulacije koje se tiču ratifikacije Međunarodnog kaznenog suda. Pakistan, koji je glasao u ime Organizacije Islamskih Konferencija, protivio se listi u paragrafu 6, tvrdeći da to uključuje kršenja protiv određenih ljudi, ali ne i drugih kao što su “osobe ubijene pod stranom okupacijom”. Europska unija potvrdila je listu kakva je bila, kao i GRULAC – izuzev Paragvaja, a Kuba nije glasala. Sa izuzetkom Rusije, koja je bila suzdržana, zemlje Istočne Europe podržale su listu, kao i Azija – Butan, Indija, Japan, Nepal, Šri Lanka i Južna Koreja. Bahrain, Indonezija, Pakistan, Katar i Saudijska Arabija bile su protiv, a ostale zemlje suzdržane, osim Mauritanije koja nije glasala.
Ovo je jedina prihvaćena rezolucija koja izričito spominje “ seksualnu orijentaciju ”. Ona je sustavno usvajana od 2000. godine.
Rezolucija o pravu svih da uživaju najviše dostupne standarde fizičkog i mentalnog zdravlja (E/CN.4/2004/L.41)
U svom izvještaju, podnijetom 2004., Posebni izvjestitelj o pravu na zdravlje, Paul Hunt, razmatrao je “seksualno i reproduktivno zdravlje” u svijetlu prava na zdravlje i konsenzusa iz Kaira i Pekinga (Paragraf 50). Utvrdio je da “pravilno razumijevanje temeljnih principa ljudskih prava, kao i postojećih normi ljudskih prava, neizbježno vodi k prepoznavanju seksualnih prava kao ljudskih prava” (Paragraf 54). Uz to, Posebni izvjestitelj iznio je stajalište da pravo na seksualno i reproduktivno zdravlje igra osnovnu ulogu u borbi protiv netolerancije, rodne neravnopravnosti, HIV/AIDS-a i siromaštva u svijetu (Paragraf 56). Neke delegacije, kao što su Kuba, Egipat, Pakistan, Saudijska Arabija i SAD bile su rezervirane i kritizirale su izvještaj zbog njegove interpretacije međunarodnih zakona o ljudskim pravima u smjeru zabrane diskriminacije na temelju seksualne orijentacije, te su smatrale da je svojim izvještajem prekoračio svoje ovlasti.
Kada je rezolucija koju je predložio Brazil stavljena na glasanje, SAD su zahtijevale da se paragraf koji sadrži izvještaj Posebnog izvjestitelja stavi na glasanje zbog njegovog “neprikladnog” fokusa na seksualna i reproduktivna prava i zdravlje. Egipat i Sudan su podržali ovaj argument. Iako je paragraf preživio (36 glasova za, 13 protiv- uključujući one Egipta, Eritreje, Saudijske Arabije, Sudana, Svazilend, Toga, SAD-a i Ugande, 4 suzdržana), stvorio je dvojbe oko izvještaja. Kada se glasalo o rezoluciji u cijelosti, prihvaćena je sa 52 glasa za i jednim protiv (SAD).
Ovom je prilikom, konsenzusom, usvojena još jedna značajna rezolucija. Ta je rezolucija fokusirana na pristup lijekovima u kontekstu pandemija kao što su HIV/AIDS, tuberkuloza i malarija.
Rezolucija o uklanjanju nasilja protiv žena (E/CN.4/2004.L63)
Yakin Ertürk, nova Posebna izvjestiteljica o nasilju protiv žena, u svom prvom izvještaju utvrđuje sljedeće prioritete: razrada smjernica za praktičnu primjenu međunarodnih standarda ljudskih prava, potreba za dijalogom između civilizacija kako bi se smanjile negativne posljedice religijskog ekstremizma za žene, posljedice transnacionalizma s naglaskom na oblike nasilja, međuodnos pandemije HIV/AIDS-a i nasilja protiv žena (o čemu će u 2005 biti provedena dubinska studija), dodjela budžetskih sredstava za rodna pitanja i stvaranje pokazatelja o nasilju protiv žena i odgovornosti države.
Rezoluciju o uklanjanju nasilja protiv žena predložila je Kanada. Nakon nekoliko rasprava o nasilju protiv žena kao kršenju ljudskih prava, SAD su ostale ustrajne u svojim pokušajima da promijene formulaciju. SAD su posebno pokušavale ukloniti riječ “usluge” iz “usluga zdravstvene skrbi”, iz straha da će se to odnositi na pobačaj. SAD su dodale da pobačaj nije metoda planiranja obitelji i da definicija «pobačaj-s tim povezane usluge» ne uključuje skrb nakon pobačaja. SAD su, također, pozvale na monogamiju, apstinenciju i vjernost.
Egipat je naglasio da su islamska učenja u skladu sa protivljenjem nasilju protiv žena i da terminologija “usluge zdravstvene skrbi” ne pretpostavlja, niti promovira usluge povezane s pobačajem. U ime Europske unije, Irska je dokazivala da se termin “zdravstvene usluge” može naći u nedavnim sporazumima sklopljenim u New Yorku o ovom pitanju i programima koje sadrži rezolucija o ženama, djevojkama-djeci i AIDS-u, objašnjavajući da se formulacija zdravstvene usluge koristila u Akcijskoj platformi iz Pekinga (Paragrafi 93, 94, 95, 97, 105 i 106 (e)), u Peking+5 (Paragrafi 12, 55, 72 (b) i 72(i)) i na 23. zasjedanju Generalne Skupštine. Osim toga, objašnjavali su da bi odbijanje prihvaćanja “usluga zdravstvene skrbi” značilo odbacivanje konsenzusa iz Pekinga. Irska je nadalje govorila o seksualnim zločinima sadržanim u Statutu Međunarodnog kaznenog suda i o odbijanju amandmana koji su SAD predložile na članak 18. Kada se glasalo o amandmanu, Indija, Katar, Saudijska Arabija i Togo su ga podržale, dok je 45 zemalja glasalo protiv. Butan, Kina, Šri Lanka i Svazilend su bile suzdržane.
Meksiko je smatrao problematičnom interpretaciju usluga zdravstvene skrbi kao usluga vezanih za pobačaj, naglašavajući da “zdravstvene usluge” pretpostavljaju mnogo više od reproduktivnog zdravlja. Meksiko je bio jedina zemlja GRULAC-a koja dala izjavu za podršku rezoluciji. Indija se izjasnila da je u Pekingu korištena formulacija “zdravstvena skrb” i izrazila svoj strah da se ova formulacija rasplinjuje. Kina je sugerirala da ova formulacija ne uključuje pobačaj, te je SAD-u sugerirala da kupe rječnike engleskog jezika kako bi pronašle ovu iskrivljenu interpretaciju za sve druge delegate/kinje.
Glasanje kako bi se uklonio termin “usluge” rezultiralo je sa 50 glasova protiv, dva za – Costa Rica i SAD – i jednim suzdržanima – Argentina. Jedina zemlja GRULAC-a koja je bila za, Costa Rica, kosponzorirala je ovu rezoluciju. Costa Rica je isto tako, u ime SAD-a, prezentirala prijedlog kloniranja, te je podržala američki rat u Iraku i to unatoč nedostatku vojske. U stvaranju strategija za Peking+10, čini se važnim objaviti nekonzistentnost vanjskih politika na nacionalnom nivou i unutar regionalnih blokova kako bi se stvorio pritisak na zemlje koje su popustile ekonomsko-religijskom utjecaju SAD-a i Vatikana.
Rezolucija o trgovanju ženama i djevojkama (E/CN.4/2004/L.60)
Ova rezolucija, predložena od strane Filipina, prihvaćena je bez glasanja. Ona poziva vlade da usvoje zakonodavstvo (građansko i kazneno), kao i dodatne mjere za sprečavanje faktora koji potiču trgovanje ljudima, osobito ženama i djecom u svrhu prostitucije, drugih oblika komercijalnog seksa, prisilnih brakova i prisilnog rada.
Još jedna rezolucija (E/CN.4/2004/L.62), kosponzorirana od 63 zemlje, predložena je i usvojena bez glasanja. Usvajanje ovih rezolucija omogućilo je osnivanje Posebne/og izvjestitelja/ice o trgovanju ljudima, posebno ženama i djecom na razdoblje od 3 godine. Zemlje Europske unije, Gana i Šri Lanka naglasile su da već postoje brojni mehanizmi koji se tiču trgovanja ljudima. SAD su izrazile mišljenje (u neformalnim pregovorima) da se ovaj mandat ne bi trebao koristiti za legalizaciju prostitucije
Rezolucija o pravu na obrazovanje (E/CN.4/2004/L.19)
Katarina Tomaševski, Posebna izvjestiteljica o pravu na obrazovanje, preporučila je ukidanje njenog mandata s obzirom na mnogobrojne poteškoće u nastavljanju istog te je naglasila je potrebu za mandatom izričito fokusiranim na ljudska prava. U svom izvještaju naglašava nedostatak besplatnog osnovnog obrazovanja u 91 naciji. Isto tako ističe da je, u mnogim zemljama, prioritet (problematičan) trošenje na obranu, a ne na obrazovanje, zatim ističe nedostatak prepoznavanja prava učitelja/ica i rodne barijere prema obrazovanju i nekim temama seksualnog obrazovanje.
Kina i Kolumbija nazvale su izvještaj neujednačenim.
U međuvremenu, Kanada je pokušala uvesti termin “seksualno obrazovanje” u segmentu promocije obrazovanja. Ovome su se usprotivile Indija i Vatikan. Portugal, koji je predložio rezoluciju o obrazovanju, žrtvovao je ovu formulaciju kako bi obnovio ovaj mandat. Uključivanje ovakve formulacije bit će zadatak za sljedeću godinu.
Rezolucija o Svjetskoj konferenciji protiv rasizma , rasne diskriminacije , ksenofobije i srodnih oblika netolerancije i sveobuhvatnom provođenju daljnjih aktivnosti Deklaracije i Akcijskog programa iz Durbana (E/CN.4/2004/L.2).
Doudou Diene, Posebni izvjestitelj o suvremenim oblicima rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i srodnih oblika netolerancije izrazio je da je borba protiv terorizma uvela diskriminatorne prakse koje opravdavaju rasizam na državnoj razini. Stoga poziva na uspostavljanje zakonodavnih mjera za iskorjenjivanje uzroka rasizma i uklanjanja ove pojave.
U ime Afričke grupe , argumentirajući svoju želju za dodavanjem supstance retorici Durbanske konferencije, rezoluciju je predložila Demokratska Republika Kongo. Rezolucija pokriva pitanja kao što su politička volja, mobilizacija resursa, promocija ljudskih prava, smanjenje siromaštva i veza između rasizma i rasne diskriminacije .
Kina, Kuba, Egipat, Indija, Irska (u ime Europske unije i zemalja u postupku pridruživanja), Meksiko, Pakistan, Republika Koreja, Saudijska Arabija i SAD istaknule su pitanje islamofobije, rasizma protiv radnika/ca migranta/kinja i potrebu za većim angažmanom civilnog društva.
Europska unija glasala je protiv rezolucije smatrajući da ona zahtjeva temeljitu rasnu analizu. Tridesetšest zemalja glasalo je za (Argentina, Armenija, Bahrain, Brazil, Burkina Faso, Butan, Čile, Kina, Kongo, Costa Rica, Kuba, Egipat, Eritreja, Etiopija, Gabon, Indija, Indonezija, Mauritanija, Meksiko, Nepal, Nigerija, Pakistan, Paragvaj, Peru, Katar, Ruska Federacija, Saudijska Arabija, Sierra Leone, Šri Lanka, Južna Afrika, Sudan, Svazilend , Togo, Ukrajina, Uganda and Zimbabve), 13 protiv (Australija, Austrija, Hrvatska, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Mađarska, Irska, Italija, Japan, Švedska, Velika Britanija i SAD), a četiri su bile suzdržane (Dominikanska Republika , Gvatemala , Honduras , i Republika Koreja ).
Zaključak
Od 1. siječnja 2005. sljedeća zemlje postaju članice Komisije za ljudska prava za sljedeće tri godine: Gvineja, Kenija, Sudan i Togo iz Afrike; Armenija i Rumunjska iz Istočne Europe; Ekvador i Meksiko iz Latinske Amerike i Kariba; Malezija, Pakistan, Republika Koreja i Vijetnam iz Azije; Kanada, Finska, Francuska i Španjolska iz Zapadne Europe i drugih država. Iz Povjerenstva izlaze: Austrija, Bahrain, Čile, Hrvatska, Sierra Leone, Švedska i Uganda. Ostatak Komisije ostaje isti kao i 2004. godine, budući da se samo trećina članica mijenja. Zbog promjena članica Komisije za ljudska prava, koje imaju pravo glasa, može se dogoditi da se o najbitnijim pitanjima zauzme drugačije stajalište.
Potrebno je analizirati kako će se geopolitička situacija promijeniti ove godine. To može dati neke smjernice o tome kako, gdje i kada djelovati da bi se osiguralo da ljudska prava budu zbilja za pojedince/ke. Ostaje da se vidi, da li će nosioci/teljice promjena globalnog poretka i dalje biti oni/e u savezu sa SAD-om ili oni/e koji/e su opozicija. U svijetlu ovog novog međunarodnog poretka terorizma i državne sigurnosti, međunarodno donošenje odluka se već promijenilo. Nadalje, političke promjene i sukcesija u smislu nacija-država, može također poljuljati nacionalna stajališta. U 2005. za LGBT pokret je ključna prisutnost u debatama i diskusijama. Ostaje da se vidi, da li se može postići međunarodni konsenzus oko priznavanja LGBT prava kao ljudskih prava.
Literatura
Beavers, Suki i druge/i, Comments in the ARC-International electronic forum on the 60th session of the UN Commission on Human Rights.
Komisija je odobrila šest mjera o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Nastavlja se debata o promociji i zaštiti ljudskih prava
http://www.unog.ch/news2/documents/newsen/cn04052e.htm
Komisija za ljudska prava, UN
http://www.unhchr.ch/html/menu2/2/chr.htm
Komisija za ljudska prava usvojila je Rezolucije o pravima žena i djece, specifičnih grupa i pitanjima urođenika/ca
http://www.unog.ch/news2/documents/newsen/cn04056e.htm
Primjeri rezultata glasanja o Rezoluciji o uklanjanju nasilja protiv žena
http://www.unhchr.ch/html/menu2/2/60chr/results/op7.doc
http://www.unhchr.ch/html/menu2/2/60chr/results/op18.doc
Međunarodna služba za ljudska prava,CHR, 59. zasjedanje
http:// www. ishr. ch/ About%20 UN/ Voting/ CHR59- SumVoting. pdf
Katarina Tomaševski, Posebna/i izvjestitelj/ica o pravu na obrazovanje uključila je pitanja seksualne edukacije u svoj ovogodišnji izvještaj
http://www.unhchr.ch/Huridocda/Huridoca.nsf/
TestFrame/05af86414ce903c9c1256e3000357284?Opendocument
Dodatak (Misija Kine)
http://www.unhchr.ch/Huridocda/Huridoca.nsf/
TestFrame/d2a0154274b5f3f3c1256dff002ff8f4?Opendocument
Izjava za Komisiju za ljudska prava
http://www.unchr.info/statement/I10-0330-SR%20Right%20to%20Education-English-French.PDF
Članice Komisije za ljudska prava za 2005
http://www.un.org/News/Press/docs/2004/ecosoc6110.doc.htm
Organizacija Islamskih Konferencija (OIC)
http://www.oic-oci.org/
Primjedbe na Svjetskom kongresu obitelji III, Ambasadorica Ellen Sauerbrey, Predstavnica SAD-a u Komisiji o statusu žena UN-a, Mexico City, Mexico, 29. ožujak 2004.
http://www.unitedfamilies.org/wcf_sauerbrey.asp
Izvještaj Posebnog izvjestitelja, Paul Hunt: Pravo svih da uživaju najviše dostupne standarde fizičkog i mentalnog zdravlja
http://www.unhchr.ch/pdf/chr60/49AV.pdf
Dodatak (Misija Svjetske trgovačke organizacije)
http://www.unhchr.ch/pdf/chr60/49add1AV.pdf
Izvještaj Ekonomskom i socijalnom vijeću na 60. zasjedanju Komisije, Nacrt izvještaja Izvjestitelja Povjerenstva, Mike Omotosho (Nigerija)
XII Integracija ljudskih prava žena i rodne perspektive: (a) Nasilje protiv žena
http:// www. unhchr. ch/ Huridocda/ Huridoca. nsf/( Symbol)/ E. CN.4.2004. L.10. Add.12. En? Opendocument
Rezolucija o izvan-sudskim, masovnim i arbitrarnim pogubljenjima
http://www.unhchr.ch/Huridocda/Huridoca.nsf/(Symbol)
/E.CN.4.RES.2003.53.En?Opendocument
60. zasjedanje Povjerenstva za ljudska prava UN-a
http://www.unhchr.ch/html/menu2/2/60chr/index.html
Posebna/i izvjestitelji/ce o pravu na zdravlje i obrazovanje prezentiraju nalaze Komisiji: Poziv da se veća pažnja posveti seksualnom i reproduktivnom zdravlju, Ukidanje školarina za osnovno obrazovanje
http://www.unog.ch/news2/documents/newsen/cn04028e.htm
Rezultati glasanja
http://www.unhchr.ch/html/menu2/2/60chr/results.htm
Izvori
1. Argentina, Kanada, Njemačka, Italija, Meksiko, Slovenija i Švedska dali su izjave na početku zasjedanja Komisije, a Kanada, Europska unija – sa izuzetkom Italije, Liechtenstein i Švicarske- i Novi Zeland na kraju.
2. Afrički blok, sa zemljama kao što je Južna Afrika, koje često podržavaju prava na osnovi seksualnosti, bio je neobično tih na ovogodišnjem zasjedanju.
3. Rodriguez Zapatero je također rekao da su istospolni brakovi karakteristika modernog i tolerantnih društava». Španjolski Telecinco televizijski kanal, 18. ožujak, 2004. http://news.bbc.co.uk/2/hi/business/3548727.stm
4. IGLHRC, Where Having Sex is a Crime: Criminalization and Decriminalization of Homosexual Acts (2003), http://www.iglhrc.org; ILGA, World Legal Survey, http://www.ilga.org.
5. Pogledati kompilaciju o prepoznavanju seksualne orijentacije u okviru UN-a “Sexual Orientation and the UN: Human Rights over Homophobia”, Suki Beavers, siječanj 12, 2004.
6. Bitno je razjasniti da seksualna orijentacija kao pravo nije raspravljana, budući da ona nije pravo; raspravljano je o diskriminaciji na temelju seksualne orijentacije.
7. Kada je Brazil odlučio da neće predložiti rezoluciju o seksualnoj orijentaciji, raspravljalo se o tome koliko bi bilo prikladno da neka zemlja sa sjevera, vjerojatno iz Europske unije, predloži rezoluciju, budući da niko nije želio podržavati mit da u zemljama juga nema LGBT osoba i tako utjecati na provođenje rezolucije o seksualnim pravima na globalnom Jugu.
8: Prema Amnesty International, «Rodni identitet se odnosi na osobno iskustvo samo-izražavanja u odnosu na društvene konstrukcije muškosti i ženskosti (rod). Osoba može imati muški ili ženski rodni identitet, sa fiziološkim karakteristikama suprotnog spola.», Human Rights and Sexual Orientation and Gender Identity (footnote No. 2), ACT 79/001/2004, March 31, 2004
http://web.amnesty.org/library/index/engact790012004
http://www.zenskasoba.org/kampanja/pdf/edukacija.pdf