AKO STE UPRAVO PREŽIVJELE/PREŽIVJELI SEKSUALNO NASILJE I ŽELITE GA PRIJAVITI:
- Odmah otiđite nekamo gdje se osjećate sigurno (u svoj dom, dom bliske osobe).
- Nazovite prijateljicu/prijatelja ili člana obitelji kome vjerujete kako bi bila/bio uz vas.
- Nemojte se tuširati, kupati, prati ruke i lice ili urinirati (ako morate urinirati, upotrijebite čistu čašu i mokraću spremite kao dokaz).
- Nemojte se presvlačiti ili uništavati odjeću koju ste imale/imali na sebi.
- Ako se presvučete, spremite odjeću koju ste imale/imali na sebi u čiste vrećice (svaku stvar zasebno) i ponesite sa sobom.
- Nemojte mijenjati ili dotjerivati svoj trenutačni izgled.
- Obratite se najbližoj policijskoj postaji gdje ćete dati iskaz i iz koje će vas otpratiti u najbližu bolnicu na medicinski pregled.
- Imajte na umu da su osjećaji koje trenutačno osjećate normalna reakcija na preživljeno nasilje (strah, ljutnja, šok, bespomoćnost i slično).
- Razmislite o tome da potražite stručnu pomoć i podršku kako biste si olakšale/olakšali nošenje s traumatskim iskustvom.
- Prijavljeni slučaj preuzet će nadležne institucije koje će postupati u skladu sa svojim zakonskim ovlastima i propisanim procedurama.
AKO STE UPRAVO PREŽIVJELE/PREŽIVJELI SEKSUALNO NASILJE, ALI NISTE SIGURNE/SIGURNI ŽELITE LI GA PRIJAVITI ILI STE SIGURNE/SIGURNI DA GA NE ŽELITE PRIJAVITI:
- Odmah otiđite nekamo gdje se osjećate sigurno (u svoj dom, dom bliske osobe).
- Nazovite prijateljicu/prijatelja ili člana obitelji kome vjerujete kako bi bila/bio uz vas.
- Nemojte uništiti odjeću koju ste imale/imali na sebi. Spremite je u čistu vrećicu ako se predomislite i odlučite prijaviti nasilje.
- Probajte zapisati događaj i navesti što više pojedinosti kojih se sjećate ako jednom ipak odučite prijaviti nasilje.
- Imajte na umu da su osjećaji koje trenutačno osjećate normalna reakcija na preživljeno nasilje (strah, ljutnja, šok, bespomoćnost i slično).
- Otiđite u najbližu bolnicu na pregled jer je važno:
- utvrditi bilo koju vrstu povrede (moguće je da osoba od šoka nije svjesna nekih tjelesnih povreda)
- otkloniti sumnju na spolno prenosive bolesti ili trudnoću (ovo je prvi korak uspostave kontrole nad vlastitim životom)
- prikupiti medicinsku dokumentaciju i dokaze (ako ipak odlučite prijaviti seksualno nasilje, medicinska dokumentacija služit će kao dokaz).
- Razmislite o tome da potražite stručnu pomoć i podršku kako biste si olakšale/olakšali nošenje s traumatskim iskustvom.
Bez obzira na to što odlučite danas, sutra, za mjesec dana ili za nekoliko godina, važno je znati da su načini nošenja s preživljenim traumatskim iskustvom različiti i da su svi oni normalne reakcije. (Ne)prijavljivanje nekog oblika doživljenog seksualnog nasilja u konačnici je samostalan izbor svake (punoljetne) osobe i ne smije joj se oduzeti pravo odlučivanja. Sve što se može i treba napraviti je pružiti podršku i korisne informacije te osigurati jaku socijalnu mrežu bliskih osoba koje će biti potpora osobi koja je preživjela seksualno nasilje u njezinoj odluci.
Centar za žrtve seksualnog nasilja