Međunarodni dan žena 2012.
Aktivistkinje su čekale više od sat vremena da ih policija pusti na Markov kako bi vladinim dužnosnicima uručile zahtjeve kojima traže poboljšanje prava i položaja žena u Hrvatskoj. Nakon dužeg čekanja policija je pustila aktivistkinje na Markov trg, gdje su predale zahtjeve ministru regionalnog razvoja Branku Grčiću.
Kao što je napisala Svjetlana Knežević na Libeli (http://www.libela.org/vijesti/2496-vlada-zaboravila-na-zene) ono što je trebalo biti tradicionalno obilježavanje 8. marta pretvorilo se u sapunicu koja je uključivala čekanje u hladnoj ulici, policiju, maricu, pozive u Sabor i Branka Grčića.
ZAHTJEVI ŽENSKE MREŽE HRVATSKE
Ženska mreža Hrvatske, feministička mreža koja okuplja brojne organizacije civilnog društva iz čitave Hrvatske, u suradnji sa Ženskom sekcijom Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, povodom Međunarodnog dana žena 8. marta 2012. godine, zahtijevaju od novoizabrane Vlade Republike Hrvatske:
A. Borba protiv nasilja nad ženama, a osobito:
– hitno donijeti zakon o financiranju autonomnih ženskih skloništa i savjetovališta koje vode organizacije civilnog društva
– hitno usvojiti i potpisati Konvenciju Vijeća Europe o prevenciji i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji
– uvesti kazneno kažnjavanje svih kupaca u prostituciji
– za žene silovane u ratu osigurati status civilnih žrtava rata, te kazniti počinitelje.
B. Borba za sigurno i dostojanstveno radno mjesto za žene, a osobito:
– rad na određeno vrijeme ograničiti od 15% svih zaposlenih u firmi (ovisno o broju zaposlenih)
– ratificirati Konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 183 o zaštiti materinstva
– propisati apsolutnu zabranu otkaza trudnicama i majkama djece do godine dana starosti
– uvesti hitne mjere za povećanje stopu radne aktivnosti žena sa 40 na 60% do 2020.
– bitno povećati kapacitete smještaja djece u dnevne dječje ustanove i boravke u školama, te sniziti cijene za zaposlene i nezaposlene roditelje
– propisati kvote od 40% za žene u nadzornim i upravnim odborima pravnih subjekata u većinskom vlasništvu države, te javnih poduzeća
– smanjiti razlike u plaćama žena i muškaraca, među inim, i kompenziranjem bolovanja i dopusta zbog trudnoće, djece i skrbi o starijim članovima obitelji, te očuvanjem minimalne plaće
– očuvati i ojačati mirovinski stup međugeneracijske solidarnosti
– preuzeti obvezu sustavnog analiziranja kolektivnih ugovora svih razina i donošenja uputa i preporuka
– uvesti statističko praćenje i priznavanje neplaćenog rada.
C. Borba za ravnopravno sudjelovanje i odlučivanje žena, a osobito:
– usvojiti nove izborne zakone s rodnim kvotama i rigorozno sankcionirati neprihvaćanjem lista bez propisanih kvota i položaja na listama
– uvesti izmjene u Zakon o političkim strankama s rodnim kvotama i sankcionirati neprovođenje
– uvesti kvote na čelnim izvršnim pozicijama.
D. Borba za izbor u reproduktivnim pravima, a osobito:
– omogućiti dostupnost medicinski potpomognute oplodnje svim ženama, neovisno o bračnom statusu, i to na način prema vlastitom izboru
– omogućiti punu slobodu izbora u vezi reproduktivnih prava žena, bilo dostupnošću besplatnog pobačaja, bilo socijalnim programima potpore samohranim roditeljima.
E. Borba protiv diskriminacije, rodnih stereotipa i konzervativnih modela, a osobito:
– sankcionirati i izbaciti diskriminatorne sadržaje iz udžbenika svih predmeta na temelju roda, spola, spolne orijentacije i rodnog identiteta, te sustavno educirati nastavnike/ce
– izmjestiti vjeronauk iz škola
– ukinuti diskriminaciju istospolnih parova u Obiteljskom zakonu i kolektivnim ugovorima.
F. Borba protiv rodno uvjetovanog siromaštva, a osobito:
– uvesti hitne mjere protiv siromaštva, osobito samohranih majki i starijih žena
– graditi i jeftino iznajmljivati socijalne stanove
– jamčiti besplatno i dostupno školovanje.
G. Očuvanje sustava posebnih pravobranitelja/ica, a osobito:
– očuvati institut Pravobranitelja/ice za ravnopravnost spolova.