Održan trening “Nasilje i diskriminacija prema ženama s invaliditetom na tržištu rada”

U organizaciji Ženske sobe i u suradnji s Pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom održan je trodnevni trening od 21. do 23. svibnja, 2014. naziva “Nasilje i diskriminacija prema ženama s invaliditetom na tržištu rada” u Zagrebu. Treningom su facilitirale Maja Vukmanić Rajter i Antonija Hojt Ilić iz Ženske sobe.

Tijekom prvog dana, nakon uvodnog predstavljanja sudionica i gošći predavačica treninga, Anka Slošnjak, Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom prisutne je upoznala s diskriminacijom žena s invaliditetom na tržištu rada. Poseban naglasak je stavila na iskustva u radu Ureda Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.

Na početku drugog dana održavanja treninga, izlaganje je održala Marija Mustač iz Ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba. Marija Mustač  je prezentirala programe, strategije i planove kojima Grad Zagreb uključuje osobe s invaliditetom na tržište rada te što čini na području socijalne uključenosti osoba s invaliditetom. Potom je prezentirala Strategiju Grada Zagreba za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom te istaknula i pohvalila udruge civilnog društva koje djeluju na polju zaštite i promicanja prava osoba s invaliditetom. Prilikom pojašnjavanja položaja žena s invaliditetom na tržištu rada, istaknula je da od 2.545 slijepih žena u Republici Hrvatskoj i radno aktivnih 657 (u dobi od 20 do 60 godina), svega je 155 žena zaposleno. Kao probleme niske zaposlenosti slijepih žena navela je neprofitabilna zanimanja, nedostatak senzibilizacije poslodavaca/ki, jednako kao i problem otpuštanja osoba s invaliditetom u slušaju lošeg poslovanja ili propadanja tvrtki.

Sljedeća po redu gošća predavačica bila je Višnja Ljubičić, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Višnja Ljubičić je istaknula lagani porast osoba s invaliditetom na tržištu rada, no i dalje nedovoljno uključenje te nedostatak senzibilizacije poslodavaca/ki te spremnosti za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Istaknula je kako žene s invaliditetom čine ¾ nezaposlenih osoba u slabije razvijenim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj. Žene s invaliditetom se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada zbog niske razine obrazovanja,  (oko 75% ima završenu ili nezavršenu osnovnu školu, dok je svega 2,7% visokog obrazovanja). Istaknula je kako su žene s invaliditetom u većoj mjeri izložene nasilju u obitelji te ekonomskoj ovisnosti što u velikom broju slučajeva rezultira ekonomskim nasiljem te socijalnom izolacijom. Kao posebnim problemom istaknula je i nepristupačnost zdravstvenim ustanovama te medicinskim uslugama (posebice ginekološkom pregledu) za žene s invaliditetom.

Marica Mirić, koordinatorica projekta SOIH-a, prisutne je upoznala s diskriminacijom žena s invaliditetom na tržištu rada. Istaknula je probleme kao što su neprijavljivanje i neprepoznavanje diskriminacije žena s invaliditetom na radnom mjestu i u obitelji. Napomenula je iz iskustva u radu kako se muške osobe s invaliditetom više potiče na školovanje te potom i lakše uključenje na tržište rada za razliku od žena s invaliditetom.

Posljednja gošća predavačica drugog dana treninga bila je Mira Katalenić, predsjednica Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet, koja je prisutne upoznala s primjerima diskriminacije na tržištu rada slijepih i slabovidih žena zbog pasa vodiča. Naime, Mira Katalenić je napomenula nekoliko slučajeva u kojima su psi vodiči poslodavcima/kama bili čest kamen spoticanja. Iako je Hrvatska donijela Zakon o kretanju slijepe osobe uz pomoć psa vodiča (NN 133/98), u njemu je još uvijek ostalo otvoreno mnogo prostora za neprilike i diskriminacije slijepih i slabovidih osoba koji se koriste psima vodičima.

Tijekom trećeg dana održanog treninga, Sanja Tarczay, predsjednica hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba DODIR, prisutnima je održala predavanje na temu “Primjer četverostruke diskriminacije u gluhoslijepih žena”. Naime, gluhoslijepe žene diskriminirane su na temelju svog spola (ne samo od strane muškaraca, nego i od strane drugih žena), invaliditeta (odsustvo gluhoslijepih žena na istaknutim položajima) , senzornih oštećenja (problemi komunikacije, pristupa informacijama te u kretanju) te socio-ekonomske isključenosti (socijalna izolacija, prisilan boravak u domu, nezaposlenost). Tarczay je istaknula kako jako mnogo gluhoslijepih žena ima malo ili nimalo radnog iskustva te su često dugotrajno nezaposlene što dovodi do njihove isključenosti, izolacije i ovisnosti o primjerice članovima obitelji.

Manda Knežević iz Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara prisutnima je iznijela probleme trostruke diskriminacije s kojima se susreću žene u invalidskim kolicima te posebno istaknula neprilike s kojima se nose majke djece s invaliditetom te majke koje su osobe s invaliditetom. Manda Knežević je napomenula nedostatak sustavne podrške i međusektorske suradnje te odsustvo  organiziranja sustava po pitanju zaštite prava osoba s invaliditetom.

U završnom dijelu izneseni su zaključci održanog treninga te usuglašene preporuke i smjernice za daljnji rada na području zaštite i unaprjeđenja prava žena s invaliditetom na tržištu rada.