Održana “Edukacija stručnih osoba koje rade sa žrtvama nasilja u obitelji – Modul II: Vulnerabilne skupine”

U organizaciji Ženske sobe – Centra za seksualna prava održana je druga po redu dvodnevna edukacija naziva “Edukacija stručnih osoba koje rade sa žrtvama nasilja u obitelji – Modul II: Vulnerabilne skupine”. Edukacija je održana 29. i 30. svibnja, 2015. godine u prostoru Tribina Grada Zagreba u Zagrebu.
Ista je nastavak cjelovite edukacije naziva “Edukacija stručnih osoba koje rade sa žrtvama nasilja u obitelji” i održanog “Modula I: Uvod – Nasilje u obitelji” u listopadu, 2014. godine.

Facilitatorice dvodnevne edukacije bile su dr. sc. Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe – Centra za seksualna prava i Branka Žigante Živković, sutkinja na Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske.

Sudionici i sudionice dvodnevne edukacije bili su predstavnici i predstavnice organizacija civilnog društva, MUP-a, zdravstva, državnog i općinskog odvjetništva, sudstva, centara za socijalnu skrb, obrazovnog sustava te Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, a koji su sudjelovali/e na “Edukaciji stručnih osoba koje rade sa žrtvama nasilja u obitelji – Modul I.”

Prvog dana, 29. svibnja, dr. sc. Maja Mamula je otvorila edukaciju uvodnim predavanjem “Posebno osjetljive skupine žrtava”, nakon čega je izlagala na temu “Posljedica nasilja u obitelji”. Dr. sc. Mamula prezentirala je psihološke posljedice nasilja, odnosno akutni stresni poremećaj, post-traumatski stresni poremećaj, sindrom naučene bespomoćnosti, sindrom pretučene žene (osobe) te relacijsko nasilje (stockholmski sindrom). Također je prezentirala i psihičke, socijalne, ekonomske i fizičke posljedice nasilja u obitelji.

Nikica Hamer Vidmar, psihologinja i načelnica Samostalnog sektora za podršku žrtvama i svjedocima, Ministarstvo pravosuđa, održala je predavanje naziva “Žrtve nasilja u obitelji”. Sudionici i sudionice edukacije su kroz rad u manjim grupama razradili problematiku žrtava nasilja u obitelji. Kroz rad na slučaju navodili/e su ponašanja, osjećaje/emocionalne reakcije, tjelesne reakcije te tjelesne reakcije i pamćenja koja su primijetili/e i prepoznali/e prilikom svog rada sa žrtvama nasilja u obitelji. Također su problematizirali/e i svoje stavove, način reagiranja te mišljenja koje mogu imati prema žrtvama.

Posljednje predavanje prvog dana edukacije održala je Hana Hrpka, prof. psihologije, predsjednica organizacije civilnog društva Hrabri telefon, naziva “Djeca kao žrtve nasilja u obitelji”. Hrpka je istaknula nekoliko razloga zašto djeca najčešće šute o zlostavljanju, a koji mogu biti pokazatelji za prepoznavanje zlostavljanog djeteta. Razlozi kao što su sram, strah, oblačenje odjeće dugih rukava, nanošenje ozljeda (npr. rezanje po rukama), nepozivanje prijatelja u obiteljski dom i slično, samo su neki od znakova koji se mogu prepoznati. Nadalje je problematizirala pojam “tajne”, odnosno uvođenje zajedničke tajne prilikom zlostavljanje djece, te što su to dobre, a što loše tajne. Hana Hrpka je također istaknula nekoliko općih načela o tome kada se dijete povjeri stručnoj osobi. Navela je kako je važno ostati smirenim i pokazati razumijevanje, vjerovati djetetu jer djeca rijetko lažu o zlostavljanju koje im se događa. Sve stručne osobe kojima se dijete povjeri o zlostavljanju ili postoji sumnja na isto, dužne su prijaviti zlostavljanje. Sudionici i sudionice su kroz rad u grupama problematizirali/e krši li se djetetovo povjerenje prijavom zlostavljanja. Hrpka je završno istaknula da je naša zakonska, ali i etička i moralna dužnost svako nasilje prijaviti.

Branka Žigante Živković, sutkinja Visokog prekršajnog suda u Zagrebu, predsjednica Nacionalnog tima za suzbijanje nasilja u obitelji i nasilja nad ženama, u dijelu otvorenom za pitanja i diskusiju odgovarala je na pitanja sudionika i sudionica edukacije te s pravnog i zakonskog aspekta razjašnjavala problematiku nasilja u obitelji.

Lana Petö Kujundžić, sutkinja Županijskog suda u Zagrebu, predsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež, otvorila je edukaciju drugog dana predavanjem naziva “Dijete svjedok ili oštećenik”. Petö Kujundžić je prezentirala mogućnosti ispitivanja djeteta (gdje ispitati dijete), načine ispitivanja djeteta (posebno pažljivo, primjereno uzrastu) te tko ispituje dijete. Istaknula je kako je prilikom ispitivanja djeteta potrebno izbjegavati kapciozna pitanja. Prilikom rada u manjim grupa, sudionici i sudionice edukacije su radili na analizi procesa postupka prijave i pokretanja postupka kada je dijete žrtva nasilja. Sudionici i sudionice su razradili postupak od učitelja/ice kojem se dijete povjeri do konačne rasprave na sudu. Sudionici/e su istaknuli važnost ovakvog skupa i zbog razjašnjena nejasnoća prilikom postupka prijave nasilja nad djecom te i samog osnaživanja svih stručnih suradnika i suradnica da prijavljuju nasilje.

Program drugog dana edukacije nastavljen je predavanjem Štefice Roginić, voditeljice SOS telefona za žene žrtve nasilja pri Zajednici saveza osoba s invaliditetom Republike Hrvatske – SOIH. Kroz predavanje naziva “Žrtve nasilja u obitelji: osobe s invaliditetom” Roginić je prisutne upoznala s radom SOS telefona za žene s invaliditetom. Istaknula je kako je misija SOS telefona poboljšanje društvenog položaja žena s invaliditetom te ostvarivanje prava na život bez nasilja i diskriminacije. Navela je kako je tijekom rada na SOS telefonu u 2014. godini obavljeno 190 razgovora od kojih je 31 neposredno. Osobe kojima su pružene informacije te pomoć i podrška su u 84% slučajeva bile žene, a u 16% slučajeva muškarci. Najčešće su se osobe obraćale zbog psihičkog nasilja. Kroz prikaz nekoliko slučajeva sudionici i sudionice diskutirali su o mogućim rješenjima istih te poduzetim radnjama.

Dr. sc. Goran Arbanas, psihijatar, Opća bolnica Karlovac, FECSM, predsjednik Hrvatskog društva za seksualnu terapiju, tijekom drugog dijela edukacije održao je predavanje naziva “Druge ranjive skupine žrtava nasilja u obitelji”. Dr. sc. Arbanas je prezentirao nekoliko specifičnih i ranjivih skupina. Muškarci kao žrtve nasilja, zbog predrasuda da ne mogu biti žrtve obiteljskog nasilja rijetko ili uopće ne prijavljuju samo nasilje. Oko 15% žrtava potraži pomoć, češće oni koji su zadobili tjelesne ozljede. Istaknuo je kako je rizik viši za homoseksualne muškarce, a još viši za biseksualne da postanu žrtve nasilja. Također je istaknuo teškoću pronalaska specifičnih smjernica za rad s muškarcima što otežava sveukupno pružanje pomoći i podrške. Dr. sc. Arbanas je nadalje otvorio temu LGBT osoba kao žrtava nasilja u obitelji. Iako je ovo raznolika skupina, često ih se svrstava zajedno što je problematično zbog različitih potreba, različitih karakteristika i etiologije. Za Hrvatsku je karakteristično da LGBT osobe karakterizira manjinski stres, što je karakteristično za sve manjinske skupine u našoj zemlji. Kao preporuku stručnim osobama koje rade sa žrtvama nasilja u obitelji, dr. sc. Arbanas je naveo da se ne pretpostavlja heteroseksualnu orijentaciju te da ne osuđujemo osobe. Preporučio je sudionicima i sudionicama da budu obzirni/e i s time koliko se osoba “autala”, odnosno koliko je široj zajednici, obitelji, radnom kolektivu i slično otkrila svoju seksualnu orijentaciju.

Dr. sc. Arbanas je nadalje predstavio psihičke bolesnike kao žrtve nasilja u obitelji. Naveo je kako su psihički bolesne osobe značajno češće žrtve obiteljskog, ali i drugog oblika nasilja, pri čemu su to prvenstveno žene. Također, nasilje može kao posljedicu imati psihijatrijsku bolest/smetnju, te osobe s duševnim smetnjama češće čine nasilje u obitelji, pri čemu su češće počinitelji muškarci. Predstavljajući osobe treće i četvrte životne dobi kao žrtve obiteljskog nasilja, istaknuo je specifičnosti ove skupine te vrste nasilja koje se čine prema starijim osobama. U posljednjem dijelu svog izlaganja dr. sc. Arbanas je istaknuo specifičnosti u radu sa starijim osobama.

Održani trening je sastavni dio projekta “Edukacija stručnih osoba koje rade sa žrtvama nasilja u obitelji”, kojeg Ženska soba provodi u suradnji s Gradom Zagrebom, Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.