Održana konferencija za medije 11. studenog 2019.

Dana 11. studenog 2019. godine u prostoru Ženske sobe – Centra za seksualna prava je održana konferencija za medije. Na konferenciji su govorile dr. sc. Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe, Anamaria Drožđan-Kranjčec, dipl. iur, Voditeljica pravnog tima u Ženskoj sobi te Antonija Hojt Ilić, prof. soc. pedagogije, Voditeljica edukacijskih programa u Ženskoj sobi.

Priopćenje za medije po završetku održane konferencije prenosimo u nastavku:

Nakon posljednjih nekoliko tjedana, koji nažalost uključuju medijski eksponirane slučajeve seksualnog nasilja kao i činjenicu da je problematika seksualnog nasilja po prvi put izazvala veliki interes javnosti (što kroz medije, što kroz organizirane prosvjede u petnaestak gradova RH), želimo se obratiti medijima, javnosti, nadležnim institucijama i Vladi Republike Hrvatske.

Ženska soba je preplavljena pozivima putem svih dostupnih kanala. Naši telefoni zvone neprekidno, preplavljene smo porukama put e-maila, FB, aktivni su i naši privatni mobiteli.

Javljaju nam se osobe  koje su doživjele seksualno nasilje ili nasilje u obitelji i to iz cijele Hrvatske. Nikad nismo imale toliko upita o našem radu od strane medija. Kontaktira nas šira javnost koja nas upozorava na manjkavosti u sustavu. Nikad nam se nije javilo toliko predstavnika i predstavnica institucija i organizacija civilnog društva, koje u ovom trenu žele specijaliziranu edukaciju i/ili nužne informacije vezane za rad na problemu. Ili da nas jednostavno pitaju „Ženska sobo, što ćemo s ovim slučajem?“.

U odnosu na listopad 2018., porast broja poziva i pruženih usluga u listopadu 2019. iznosi više od 200%.

Sa svim ovim događanjima koji nas okružuju, dolazi i povećan broj prijetnji upućenih članicama Ženske sobe.

Naši kapaciteti su u ovom trenutku preopterećeni, a želimo svoje usluge, kao i do sad, pružati profesionalno i kvalitetno. Za daljnje aktivnosti neophodna nam je podrška. Bez podrške, ne možemo pružati pravovremenu pomoć u kriznim situacijama, za koje je nedopustiva lista čekanja.

Kao uvod u situaciju, možda se treba vratiti korak natrag i pojasniti što je Ženska soba i čime se ona bavi. Dakle, Ženska soba je referentna točka u Republici Hrvatskoj kada je riječ o žrtvama seksualnog nasilja, dakle jedina smo specijalizirana organizacija u Hrvatskoj koja radi na problematici seksualnog nasilja. Radimo aktivno 17 godina, a najviše smo usmjereni na tri glavna područja:

• Direktan rad, primarno s odraslim osobama, koje su preživjele seksualno nasilje kroz Centar za žrtve seksualnog nasilja;
• Prevencijsko-edukacijski rad – provođenje prevencijskih programa protiv seksualnog nasilja za djecu i mlade, edukacije nadležnih tijela, institucija i organizacija civilnog društva o problemu, osvještavanje građanstva;
• Predlaganje izmjena zakonodavstva i razvoj javnih politika vezanih uz problematiku seksualnog nasilja.

U okviru našeg rada pružili smo pomoć i podršku za 1.700 osoba, kroz 7.100 realiziranih usluga. Svake godine imale smo prosječno oko 150 osoba i više od 900 pruženih usluga.

Pružamo krizno savjetovanje (psihološko i pravno), podršku u postupku prijave preživljenog nasilja (pratnja na policiju, u bolnicu, državno odvjetništvo, sudove i sl.), priprema za sudski proces, psihoterapiju u svrhu prorade traumatskog iskustva, rad s bliskim osobama žrtve.

Prema preporukama Vijeća Europe zemljama članicama, kao i prema Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, na svakih 200.000 stanovnika treba postojati jedan Centar za žrtve seksualnog nasilja. U Hrvatskoj je Ženska soba jedina takva specijalizirana organizacija. Kao država članica RH je preuzela obavezu poduzeti potrebne mjere i radnje kako bi osigurala osnivanje dovoljnog broja odgovarajućih i lako dostupnih centara za žrtve seksualnog nasilja.

Naše usluge nisu značajne samo za osobe koje su preživjele seksualno nasilje. I sve nadležne institucije imaju korist od našeg rada, prilikom procesa prijave, što se očituje ne samo u činjenici da nam šalju žrtve seksualnog nasilja na tretman, nego i u tome što osoba koja ima podršku, koja je pripremljena za postupak, uz koju stoji osoba od povjerenja, ima manje problema sa sekundarnom viktimizacijom i spremnija je za kvalitetniji iskaz, koji pomaže da se počinitelj nasilja sankcionira i da pravda bude zadovoljena.

Naša se uloga ponajviše očituje u tome da povezujući institucije, žrtvama osiguramo poštivanje njihovih zakonom propisanih prava i učinimo postupak prijave i procesuiranja nasilja pred sudom što manje traumatizirajućim i što efikasnijim.

Vratimo se na brojke. Prema dostupnim svjetskim podacima, 1 od 5 žena preživjela je pokušaj silovanja i/ili silovanje, a 1 od 5 djece doživjelo je neki oblik seksualnog nasilja. Nažalost, dostupni podaci za Hrvatsku to potvrđuju.

Dakle, u Hrvatskoj postoji više od 300.000 žena s takvim traumatskim iskustvom. Na taj broj dolaze i djeca, kao i muškarci s proživljenom traumom seksualnog nasilja, bez obzira da li u djetinjstvu ili u odrasloj dobi.

S druge strane stoji jedna organizacija, s 9 zaposlenih, od čega 4 stručnjakinje koje svaki dan rade u okviru Centra, uz nekoliko stalnih vanjskih suradnika/ca. Od te 4, samo jedna ima 100% radno vrijeme u Centru. Preostale rade i na brojnim drugim projektima. Zašto? Centar za žrtve seksualnog nasilja nema osigurana sredstva za rad. Ženska soba se financira u cjelini projektno. Svake godine imamo između 10-15 projekata (uvijek se traži novo, inovativno, drugačije), kako bi donekle osigurale sredstva za rad Centra. Tako oko 40% našeg radnog vremena odlazi na razvoj i pisanje novih projekata, vječitu borbu za osiguravanje sredstava, pisanje velikih izvještaja. Samo na taj način uspijevamo doći do sredstava za rad, od čega oko 50% prihvaćenih projekata dolazi od EU fondova, a 50% iz državnog proračuna i proračuna lokalne i regionalne samouprave.

Centar za žrtve seksualnog nasilja do sada uglavnom nije bio nikome zanimljiv. To je osnovni servis, za koji institucije EU, koje provode i odobravaju projekte, smatraju da treba biti financirani od strane države. Država s druge strane ne prepoznaje važnost i rad Centra, a istodobno je u obavezi osnivanja novih.

No nije sve tako crno. Izuzetno smo zadovoljni našom suradnjom sa svim institucijama sa kojima surađujemo na području cijele RH, stoga imamo i prijedlog rješenja što ćemo. A predlažemo i kako ćemo:

HITNE MJERE

1. Prije svega hitno osiguravanje sredstava za rad Centra za žrtve seksualnog nasilja
2. Osiguravanje kontinuirane podrške radu Ženske sobe, kako bi mogle i dalje pružati jednako specijalizirane, kvalitetne, besplatne usluge svim žrtvama seksualnog nasilja. To znači osiguravanje da Centar za žrtve seksualnog nasilja ne bude financiran isključivo projektno, nego da se osiguraju sredstva za njegov kvalitetan i kontinuiran rad u okviru godišnjih proračuna.

OSIGURAVANJE IMPLEMENTACIJE ISTAMBULSKE KONVENCIJE, A POSEBNO U DIJELU KOJE SE TIČE SEKSUALNOG NASILJA

1. za osiguravanje dovoljnog broja potrebnih, lako dostupnih, regionalnih Centara, Ženska soba je spremna uz podršku na otvaranje 3 regionalne podružnice;
2. razvoj i implementacija prevencijskih programa protiv seksualnog nasilja od vrtića, preko osnovnih do srednjih škola.

DONOŠENJE NACIONALNE STRATEGIJE ZA SUZBIJANJE SVIH OBLIKA SEKSUALNOG NASILJA

Naime, seksualno nasilje se u javnim politikama tek parcijalno spominje i ne postoji javna politika koja se bavi seksualnim nasiljem a bez toga nemamo niti osnovu za ozbiljan pristup rješavanju ovog problema odnosno država nema jasnu strategije s mjerama, ciljevima i aktivnostima kojima bi se aktivno pridonijelo prevenciji i suzbijanju seksualnog nasilja.

Svaka odgoda, svako čekanje da se nešto promijeni, dovodi do toga da brojne žrtve seksualnog nasilja pate u tišini, bez podrške i pomoći stručnih osoba. Njihove obitelji i bliske osobe ne znaju kako se nositi s traumom. Većina slučajeva seksualnog nasilja ostaje neprijavljena.

Kada bi svaka građanka i građanin RH godišnje uložio jednu kunu u rad sa žrtvama seksualnog nasilja i ranoj prevenciji problema, mogle bi učiniti značajne promjene.

Međutim, naš poziv nije prema građanima/kama za donacije. Mi govorimo o sredstvima koja su već uplaćena u državni proračun. Pozivamo Vladu RH i nadležne institucije da osiguraju sredstva za provedbu navedenih prijedloga, sukladno obvezama RH kao države stranke Istanbulske konvencije.

Želimo istaknuti da smo iznimno zahvalni pojedincima i pojedinkama, inicijativama i organizacijama koje nam kontinuirano pružaju podršku.

Svjesne smo da nas interes sugrađana i potreba zajednice obvezuje na daljnje aktivnosti, no ne možemo se zadovoljiti do sada učinjenim ili pristati na kratkotrajne “vatrogasne“ mjere jer je neophodno ovoj problematici pristupiti suradnički.

Tražile smo sastanak s Premijerom Vlade Republike Hrvatske. Čekamo odgovor.

I postavljamo pitanje Vladi Republike Hrvatske i nadležnim institucijama ne „Što ćemo?“, nego „Hoćemo li?“.