Prosvjed protiv Zakona o radu

U organizaciji Ženske fronte za radna i socijalna prava danas, 11. srpnja, 2014. godine, održan je prosvjed na Markovom Trgu u Zagrebu. Prosvjed je održan povodom stavljanja Konačnog prijedloga novog Zakona o radu na dnevni red parlamenta. Na prosvjeduje je između ostalih sudjelovala i Paula Zore, članica Ženske sobe.

Na prosvjedu su se dijelili leci saborskim zastupnicama i zastupnicima ispred zgrade Hrvatskog sabora kojima su pozvane/i da kao predstavnice/i naroda glasaju protiv zakona koji vodi deregulaciji radnog zakonodavstva i dekonstrukciji socijalne države.

Letak je sadržavao sljedeće informacije:

1. Zakon o rad nije prošao javnu raspravu, jer je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, protivno članku 11. Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13, ZPPI) u konačni prijedlog ubacilo nekoliko suštinskih odredbi koje prethodno nisu bile niti spomenute.
2. Člankom 10. (bez javne rasprave!) uvodi se mogućnost ustupanja radnika/ce na 6 mjeseci unutar povezanog društva samo dogovorom poslodavaca, što je istovrsno propisivanju internog lizinga i “šeranja” radnika (davanje “svog radnika/ce” u podnajam).
3. Privremeno zapošljavanje posredstvom agencija se s jedne povećava na tri godine, uz prekide kraće od dva mjeseca – s mogućim doživotnim trajanjem.
4. Radni tjedan  se (bez javne rasprave!) povećava sa 40 na 48 sati, jer se dopušta da se radnik/ca može zaposliti, uz suglasnost poslodavca, dodatnih osam sati kod drugog poslodavca.
5. Godišnji odmor se smanjuje za neradne dane i blagdane (bez javne rasprave!), a za jedan dan po vlastitom izboru radnika/ce, sad se traži suglasnost poslodavca.
6. Otkaz trudnice i porodilje je moguć i na početku postupka likvidacije (uz smanjivanje naknade), a u otkazni rok ulaze godišnji odmor i bolovanje! Nema više apsolutne zabrane noćnog rada za žene.
7. Ograničena je sloboda sindikalnog organiziranja i djelovanja – potrebno je najmanje 5 članova/ica da bi radnik/ca mogao uživati zaštitu sindikalnog povjerenika.
8. Onemogućeno je da sindikalne središnjice i “nereprezentativni sindikati” organiziraju štrajk. O reprezentativnosti odlučuje povjerenstvo na čelu s predstavnikom poslodavaca (za koje se ne traži reprezentativnost!).
9. Destimulira se kolektivno pregovaranje, već se guraju sporazumi radničkog vijeća i poslodavca. Ukida se proširenje granskih kolektivnih ugovora stupanjem na snagu ovog ZOR-a.
10. Teret diskriminacije se prebacuje na radnika/cu, jer ako pravomoćnom sudskom odlukom bude utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika/ce, poslodavac može zahtijevati povrat isplaćene naknade za vrijeme u kojem je radnik/ca prekinuo/la rad zbog zlostavljanja i spolnog uznemiravanja.

Ženska fronta za radna i socijalna prava osnovana je 18. rujna 2013. na poziv ženskih sindikalnih grupa ženskim organizacijama i udrugama za zaštitu ljudskih prava, kako bi se razmotrilo stanje radnih i socijalnih prava žena u kontekstu nedavnih i predstojećih promjena radnog, mirovinskog, socijalnog i inog zakonodavstva.