Rodno osviještena politika u vrijeme COVID-19 krize

Europski institut za rodnu ravnopravnost (EIGE) istaknuo je nekoliko preporuka državama članicama Europske unije čiji je cilj podizanje razine svijesti o utjecaju koronavirusa COVID-19 na rodnu ravnopravnost u društvu. Preporuke i podaci se temelje na istraživanjima i statističkim izvorima instituta EIGE, a teže istaknuti razlike s kojima se žene i muškarci suočavaju tijekom pandemije.

Preporuke su također i ideje za donositelje rodno osviještenih politika kako bi se ne bi izostavila rodna perspektiva u procesu donošenja važnih odluka u vrijeme trajanja i nakon COVID-19 krize.

1) RODNO UVJETOVANO NASILJE

U doba kriza i prirodnih katastrofa bilježi se i porast nasilja nad ženama. U doba koronavirusa žrtve, koje su u najvećoj mjeri žene, izložene su zlostavljačima kroz duže vremensko razdoblje te su „odsječene“ ili izolirane od socijalne i institucionalne podrške (podrške obitelji, organizacija civilnog društva i slično).  Tako je, primjerice, u Francuskoj zabilježen porast od 32% prijava nasilja u obitelji u roku od samo tjedan dana, dok je u Litvi uočen porast za 20% tijekom prva tri tjedna obavezne izolacije, u odnosu na isti period u 2019. godini.

Države članice Europske Unije te Republika Hrvatska trebale bi uzeti u obzir kreiranje i donošenje rodno osviještenih politika i mjera koje bi adekvatno odgovorile na potrebe osoba koje su preživjele nasilje u obitelji i seksualno nasilje.

Što bi država i donositelji rodno osviještenih politika trebali znati kako bi adekvatno pomogli osobama koje su preživjele nasilja u obitelji i seksualno nasilje?

• Države članice EU trebaju staviti prioritet na pitanje rodno uvjetovanog nasilja jer mjere izolacije i ograničenog kretanja povećavaju nasilje nad ženama.

• Države članice EU trebaju razviti i implementirati strategije za smanjenje rizika koje uključuje policiju, pravosuđe i zdravstveni sustav kako bi se osigurao koordinirani odgovor na svaki slučaj nasilja u obitelji i seksualnog nasilja.

• Prikupljanje podataka o nasilju nad ženama trebalo bi uskladiti između država članica EU kako bi se problem rodno uvjetovanog nasilja adekvatno mjerio i rješavao. To bi pomoglo u identificiranju promjenjivih obrazaca nasilja u doba krize.

2) RADNICE U ZDRAVSTVENOM SUSTAVU I SUSTAVU SOCIJALNOJ SKRBI

Zdravstveni sustav i sustav socijalne skrbi suočeni su s neviđenim pritiskom posljednjih mjeseci. Iako su žene i muškarci koji rade u ovim sektorima izloženi zarazi koronavirusom, žene su u većem riziku jer čine većinu (76%) zdravstvenih radnica i djelatnica u sustavu socijalne skrbi na razini Europske unije. Nadalje, 93% žena radi u obrazovnom sustavu, 86% žena radi na poslovima osobne njege unutar zdravstvenih ustanova, a 96% žena obavlja poslove čišćenja i pomaganja drugima. U svim ovim sektorima su žene potencijalno više izložene riziku od infekcije jer čine većinu zaposlenica na slabo plaćenim poslovima.

Države članice Europske Unije te Republika Hrvatska trebale bi osigurati odgovarajuće mjere i rješenja za trenutnu COVID-19 krizu uzimajući u obzir različita iskustva s kojima se suočavaju žene i muškarci. 

Što bi država i donositelji rodno osviještenih politika trebali znati kako bi adekvatno odgovorili na rodne razlike u kriznim situacijama?

• Rodna segregacija na tržištu rada dovela je do različitih razina izloženosti COVID-19 za žene i muškarce.

• Države članice EU trebaju prepoznati izazove za zdravlje i dobrobit žena koje čine većinu zaposlenih u zdravstvenom sustavu i sustavu socijalne skrbi.

• Poslovi koji uključuju brigu o drugima, najslabije su plaćeni poslovi u Europskoj uniji.

• Tijekom kriznih situacija (a i inače), od ključne je važnosti uključiti žene u procese donošenja odluka kako bi se ostvarila rodna ravnoteža.

3) NEPLAĆENI RAD I NEPLAĆENI KUĆANSKI RAD

Čak i u situacijama bez krize, žene značajno više obavljaju poslove koji uključuju brigu o drugima. Prije pojave pandemije Covid-19, žene u Europskoj uniji su u prosjeku 13 sati tjedno više nego muškarci obavljale neplaćene poslove (npr. briga o drugima, kućanski poslovi). Zatvaranjem škola i radnih mjesta te obolijevanjem starijih članova/ica obitelji, neplaćeni rad žena se dodatno povećao. Međutim, muškarci koji sada provode dodatno vrijeme u svojim domovima imaju priliku više se uključiti u brigu o djeci i starijima.

Pozicija samohranih roditelja je još i teža s obzirom na to da mnoge osobe balansiraju između rada od kuće i brige o djeci. Žene čine skoro 85% samohranih obitelji na razini Europske unije, a skoro polovica (48%) njih se nalazi u riziku od siromaštva ili društvene isključenosti. Za razliku od njih, svega trećina (32%) samohranih očeva se nalazi u ovom riziku. Covid-19 vrlo lako može povećati ove rizike za žene, ali i muškarce.

Što bi država i donositelji rodno osviještenih politika trebali znati kako bi adekvatno odgovorili na probleme neplaćenog rada i neplaćenog kućanskog rada?

• Kako bi se roditeljima koji rade unutar ključnih zanimanja omogućio nesmetan rad, važno je osigurati pristupačnu i dostupnu skrb za djecu.

• Razbijanje rodnih stereotipa i ideja o tradicionalnim rodnim ulogama nužno je kako bi se muškarci više uključili u obavljanje neplaćenog kućanskog rada.

• Financijska potpora samohranim obiteljima za brigu o djeci, plaćanje stanarine te drugih kućanskih troškova pomogla bi im u ublažavanju određenih financijski teškoća, posebice u vrijeme povećanog rizika od gubitka posla zbog pandemije Covid-19.

4) UTJECAJ RODA NA ZDRAVLJE

Građani i građanke Europske unije nalazi se u riziku od zaraze virusom Covid-19. Iako muškarci i starije osobe u većem broju slučajeva umiru od virusa, Covid-19 nas podsjeća kako njegov utjecaj nije samo biološki determiniran. Društvene norme također različito utječu na zdravstveno ponašanje žena i muškaraca pa tako podaci Indeksa rodne ravnopravnosti instituta EIGE pokazuju kako su muškarci u prosjeku češće pušači, dok žene, koje imaju duži životni vijek, trebaju dugotrajniju brigu i njegu u starosti. S obzirom na trenutne poteškoće uzrokovane virusom, starije žene koje su ovisile o članovima/icama obitelji, prijateljima/icama ili susjedima/ama na iste se više ne mogu osloniti te se suočavaju sa socijalnom isključenosti.

Dok su znanstvenici i znanstvenice u potrazi za cjepivom za COVID-19 neizostavno je istaknuti kako medicinska istraživanja ne smiju biti rodno neosjetljiva. Klinička ispitivanja moraju uključiti uravnoteženu rodnu zastupljenost kako bi se testirale razlike utjecaja cjepiva na žene i muškarce.

Rodna neosjetljivost u medicinskim ispitivanjima i u zdravstvenoj skrbi nije iznenađujuća s obzirom na nedovoljnu zastupljenost žena na pozicijama odlučivanja unutar zdravstvenog sustava.

Što bi država i donositelji rodno osviještenih politika trebali znati kako bi prihvatili različit utjecaj roda na zdravlje?

• Prepoznavanje različitog učinka koje izbijanje bolesti ima za žene i muškarce, temeljni je korak za razumijevanje utjecaja izvanrednih zdravstvenih situacija na pojedine individue i zajednice što omogućuje kreiranje učinkovitih, pravednih politika i intervencija.

• Iskustvo izbijanja pandemija u prošlosti pokazuje važnost uključivanja rodne analize u institucionalne odgovore te korake pripravnosti. Rodna analiza dovodi do poboljšanja učinkovitosti zdravstvene zaštite, promocije rodnih i zdravstveno ravnopravnih ciljeva.

• Medicinska istraživanja i zdravstveni sustav koji adresiraju utjecaj spola i roda na zdravstvene razlike žena i muškaraca trebaju pomoći u boljem razumijevanju njihovih individualni zdravstvenih potreba.

• Povećanje zastupljenosti žena na vodećim pozicijama odlučivanja unutar zdravstvenog sustava nužno je za donošenje važnih i rodno ravnopravnih odluka u zdravstvenom sustavu.

5) EKONOMSKE POTEŠKOĆE I ROD

Utjecaj pandemije COVID-19 na ekonomiju će zasigurno rezultirati pojavom recesije u Europskoj uniji. Nakon što je COVID-19 stigao u Uniju, došlo je do otpuštanja osoba koje su zaposlene na prekarnim zanimanjima (poslovi na određeno, pola radnog vremena, neprijavljen rad) koja će najviše i osjetiti ekonomske posljedice pandemije. Međunarodna organizacija rada procjenjuje da bi gotovo 25 milijuna radnih mjesta u svijetu moglo biti izgubljeno zbog pojave virusa COVID-19, dok bi se dodatnih 35 milijuna ljudi moglo suočiti sa siromaštvom.

U odnosu na muškarce, žene su češće zaposlene temeljem ugovora o radu na određeno i na pola radnog vremena te se zbog toga nalaze u nesigurnom položaju na tržištu rada. Poslovi koje obavljaju žene često su lošije plaćeni i pružaju lošiju pravnu i socijalnu zaštitu. Upravo na ovim nesigurnim radni mjestima postoji velika zastupljenost žena mlađe životne dobi i niže razine obrazovanja te migrantkinja.

Podaci instituta EIGE pokazuju da je oko četvrtina (26,5%) žena zaposlenih u prekarnim zanimanjima, u odnosu na 15,1% muškaraca.

Druga skupina vrlo ranjivih osoba su radnice i radnici u kućanstvima, od kojih veliku većinu čine migrantkinje. Radnice u kućanstvu su u mnogim zemljama Europske unije neprijavljene te čine dio sive ekonomije. One su vrlo često ovisne o svojim poslodavcima, imaju malo do nimalo znanja o svojim pravima te o tome kako potražiti podršku.

Što bi država i donositelji rodno osviještenih politika trebali znati kako bi adekvatno odgovorili na potrebe radnica i radnika?

• Fiskalne mjere usvojene nakon financijske krize 2008. g. nerazmjerno su negativno utjecale na žene te bi ih trebalo izbjeći prilikom kreiranja mjera oporavka od pandemije COVID-19.

• Pandemija će imati različit utjecaj na žene i muškarce te stoga treba kreirati rodno-osviještene subvencije i mjere za spašavanje ekonomije te druge gospodarske mjere oporavka.

• Zapošljavanje na pola radnog vremena, fleksibilna zaposlenja te drugi oblici ne-standardnog zapošljavanja trebaju imati odgovarajuću minimalnu plaću i socijalno osiguranje.

6) POSEBNO RANJIVE SKUPINE

Sagledavajući utjecaj pandemije COVID-19, nužno je obratiti pozornost i na ranjive skupine društva. Skupinu posebno ranjivih osoba čine izbjeglice i migranti/kinje, osobe s invaliditetom te Romske nacionalne manjine.

Žene i muškarci u izbjegličkim kampovima posebno su ranjivi na COVID-19 te druge bolesti zbog neadekvatnih uvjeta života (velika napučenost, manjak sanitetskih čvorova, otežan pristup zdravstvenoj zaštiti i cijepljenju). U kampovima je nemoguće održavati fizičku distancu i obavljati osnovne higijenske radnje, poput čestog pranja ruku.

Žene i muškarci migranti/kinje, koji ne žive u kampovima, također predstavljaju ranjivu skupina koja je suočena s preprekama u pristupu zdravstvenoj zaštiti zbog jezika, manjka financija, zakonskih ograničenja ili neznanja o dostupnim uslugama. Trudne migrantkinje, koje se nalaze u Europi, suočene su s visokom stopom smrtnosti koja se može i dodatno pogoršati zbog ograničene zdravstvene zaštite nastale uslijed pojave pandemije COVID-19.

Na području Europske unije trenutno živi 61 milijun žena i 47 milijuna muškaraca s invaliditetom kojima preporučene mjere fizičke distance nisu opcija jer ovise o brizi drugih. Posebno ranjiva skupina su žene s invaliditetom koje su u 34% slučajeva preživjele nasilje od strane partnera, za razliku od 19% žena bez invaliditeta. Kako iste nisu u mogućnosti fizički pristupiti skloništima za žrtve nasilja, često ostaju u nasilnom okruženju.

Nadalje, širom Europske unije 30% romskih domaćinstava živi bez pristupa pitkoj vodi. Bez tekuće vode u vlastitom domu je nemoguće često i redovito pranje ruku što je jedan od ključnih načina zaštite od virusa COVID-19.

Što bi država i donositelji rodno osviještenih politika trebali znati kako bi adekvatno odgovorili na potrebe posebno ranjivih skupina?

• Žene i muškarci pojedinih ranjivih skupina se suočavaju s dodatnim izazovima koji proizlaze iz predrasuda i stereotipa. Donositelji politika moraju utvrditi manjinske skupine koje su izložene većem riziku od diskriminacije i socijalne isključenosti te predložiti mjere za ublažavanje tih rizika.

• Podaci i istraživanja koja uključuju višedimenzionalnu perspektivu trebaju služiti za identifikaciju i razumijevanje višedimenzionalne diskriminacije. Razumijevanje ovog tipa diskriminacije nužno je uključiti u razvoj politika i zakonodavstva koje će na odgovarajući način riješiti nastale nejednakosti.

Izvor: www.eige.europa.eu